O domaćoj stripovskoj sceni, posebno ženskoj i kvir, iz moje se perspektive i one šire javnosti priča rijetko, ako i uopće. Jedini zbornik ženskog stripa u regiji objavljen je davne 2010. (Ženski strip na Balkanu, Fibra), a o stripovskim festivalima u državi uglavnom izvještavaju lokalni portali. Studije da i ne spominjemo – prema Ireni Jukić Pranjić, superjunakinji hrvatskog stripa i profesorici na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti, studenti su se godinama ispisivali s Akademije zbog nevidljivosti i nepriznatosti stripa kao umjetnosti. Upravo me zato krajem kolovoza iznenadio broj najava o stripovskim izložbama, izdanjima i festivalima na domaćoj sceni fokusiranim upravo na feminističke i kvir teme. Započela je jesen koja me zapljusnula raznovrsnošću i povezanošću stripovske scene, a posebno njezinih novijih snaga koje ne prežu pred subverzijom.
Anamarija Kvas, mlada, ali već višestruko priznata umjetnica i suosnivačica stripaškog kolektiva Random Factor Comics, u mojim je očima inaugurirala jesen domaćeg stripa 5. rujna. Uz podršku svojih akademskih mentorica otvorila je intrigantnu izložbu Mutare u Galeriji VN, temeljenu na istoimenom stripu koji je autorica tog jutra obranila kao diplomski rad. Izložba svojim kvir elementima smještenim u izmišljenu, no ipak nam mnogima dobro poznatu malu sredinu prikazuje slojeve života „različitih“ u izoliranim okruženjima. Upravo je Jukić Pranjić, uz Mirjanu Vodopiju, bila komentorica Kvasina rada. Tijekom otvorenja, Jukić Pranjić je komentirala snagu Kvasina stripa i stila kao dokaza uzleta nove generacija stripaš(ic)a koje_i danas dokazuju da se o smrti stripa desetljećima uzalud naricalo i da dolazi do novog pristupa, tema i likova koji su bliski i potrebni današnjim čitatelji(ca)ma.
Tako u Kvasinu stripu na otoku koji ljeti preplavljuju turisti, a zimi zamire i prijeti mu daljnja izolacija, protagonistice Dorotea i Luka (da, točno ste pročitale_i, Luka je djevojka) oslikane Kvasinim autentičnim stilom prolaze kroz sjećanja zajedničkog djetinjstva i zaljubljuju se jedna u drugu, u sredini u kojoj se to mora sakriti, ali i koja svojim manjkom životnih prilika prijeti njihovom razdvajanju. Strip Mutare u izdanju Hrvatskog autorskog stripa moći ćete kupiti te saznati kako završava priča Dorotee i Luke u proljeće 2025., što autorica ovog članka željno iščekuje. No drugog materijala za čitanje ne manjka, a u rujnu je to posebno dokazao OHOHO festival u zagrebačkom Autonomnom kulturnom centru Attack.
Dosad relativno slabo medijski pokriven, OHOHO festival stripa i street arta postoji i razvija se već deset godina, a ove su godine žene i kvir autorice_i vodile_i glavnu riječ. Prema Marku Dješki, koji uz Leu Kralj Jager organizira OHOHO od 2019. godine, festival čitavo vrijeme ima to obilježje: „Za strip postoji golemi interes od strane ženskih autorica. U OHOHO magazinu tako nalazimo dominaciju ženskih autorica, posebno u posljednjem, najvećem broju koji je urađen na temu ‘horor mange’, a gdje su čak dvije trećine stripova uradile žene.“ Ovogodišnje izdanje festivala trajalo je od 19. do 22. rujna, sastojalo se od izložbi, panela, buvljaka i oslikavanja prostora Medike, a prisutnost autorica bila je posebno upečatljiva u izložbama WOMCOM rezidencije i inicijative Stripotetke, kao i u panel razgovorima.
WOMCOM (Women Power in Comics) je balkanski kolektiv, inicijativa i europski projekt čiji je cilj okupiti strip autor(ic)e te kroz njihov rad adresirati rodne problematike, kako u sferi stripaškog rada tako i u širom društvu. U posljednje dvije godine organizirao je četiri umjetničke rezidencije, a posljednja je održana upravo u rujnu u Zagrebu te je okupila jedanaest autorica i jednog autora. Rezultati rezidencije izloženi su u sklopu OHOHOa u Infoknjižari Pippilotta i kroz niz su žanrova i stilova tematizirali smrt voljenih, muške privilegiju u umjetnosti, standarde ljepote, pitanje emotivnog rada, rodno uvjetovano nasilje i nasilje u domaćinstvu. Tijekom jednog od panela, crnogorske manga autorice Sara i Silva Dervanović opisale su atmosferu rezidencije kao ekstremno kolegijalnu i inspirativnu, a istome je svjedočila i stalna interakcija i međusobna podrška sudionica_ka.
Kolegijalnost i solidarnost pokazale su se kao svestrani podtekst cijelog festivala, a kroz panele je otkriveno da su žive i zdrave na cijeloj regionalnoj sceni. To je možda najdojmljivije dokazala izložba udruženja Stripotetke, osnovanog u siječnju 2023. u Srbiji. Izložba je održana u Galeriji Siva, bok uz bok s izložbom OHOHOova ovogodišnjeg zina i panela češke autorice Toybox, a sastojala se od radova iz antologije kratkog stripa Kod kuće (Besna kobila, 2023.) koja tematizira rad od doma te problem uravnoteženja domaćinskog i autorskog posla u takvom kontekstu.
Jedna od pokretačica kolektiva, Jana Adamović Yana, bila je posebna gošća festivala. Tijekom razgovora s moderatorima na OHOHOu, rasvijetlila je razne aspekte rada i motivacije Stripotetki. Prvenstveno, osnivačice su zamijetile da mainstream scena žene još uvijek smatra „jednorozima“, rijetkom vrstom koja se obavezno bavi „ženskim“ temama, bilo da se radi o feminizmu ili „tradicionalnim“ rodnim ulogama. Odlučile su okupiti kolektiv koji bi obrazovao o radu autorica čija su djela od samih početaka stripa snažna i politički orijentirana. Iako (ili upravo jer) prvenstveno okuplja žene, kolektiv također odbija pojam „ženski strip“ jer su umjetničke tendencije individualne i ne ovise o rodu, te namjerno koristi pozitivnu diskriminaciju kao način slamanja leda prema egalitarizmu.
Adamović je komentirala i paradoksalni konzervativizam srpske scene, primijetivši da se u javnosti, iako su na srpskoj televiziji normalizirani prikazi seksa i nasilja, smatra da su stripovi u kojima netko pije pivo, psuje ili vodi ljubav skandalozni. Stoga osnivačice potiču istraživanje seksualnosti i tjelesnosti kroz strip s ciljem osnaženja i izjavljivanja da je to nešto na što imamo pravo i što ne ovisi o muškom pogledu.
Stripotetke su u kolovozu u suradnji s udruženjem XY Spektrum i drugim organizacijama izdale i prvi strip inspiriran stvarnim pričama interspolnih osoba u regiji Dosta je sa ćutanjem, a krajem rujna okupile su 50 autor(ic)a na subverzivnoj izložbi Helga 2.0 – Omaž junakinji nastaloj kao odgovor na izložbu Politikinog Zabavnika za 50. godišnjicu Hogara Strašnog za koju su odabrani isključivo muški autori. Kao i Jukić Pranjić, Kvas i Dješka, i Stripotetke svjedoče o gladi za ženskim stvaralaštvom u stripu – naime, sva izdanja stripa Kod kuće koja su bila dostupna na festivalu planula su već prvog dana.
Valja se osvrnuti i na druga, posebno nova izdanja predstavljena na OHOHOovom buvljaku, počevši od najvećeg dosadašnjeg OHOHO zina. Tema horor mange poslužila je kao sjajna podloga nizu motiva i autorskih stilova 32 autora_ice. Primjerice, Dješka, Nađa Tiodorović i Ivana Geček (koja je uz Kvas suosnivačica Random Factor Comicsa) tako iz različitih rakursa obrađuju horor prilagođavanja opresivnoj okolini, Kralj Jager i Teodora Tintor ulaze u dubine problema mentalnog zdravlja, a Korin Hunjak i Antonio Filipović Athan kroz fantasy i SF preispituju pitanja tijela, identiteta i seksualnosti.
Upravo je Athanova Sinestezija jedan od najdojmljivijih ulova s OHOHO buvljaka. Objavljena u kolovozu i sastavljena od 20 stripova, za koje je autor naumio da se čitaju uz kuriranu playlistu dostupnu putem QR koda na kraju izdanja, zbirka kroz zavidan spektar vizualnih i narativnih inspiracija i tradicija – od antike do SF futurizma – putuje kroz pitanja rodnog identiteta i seksualne orijentacije. Athanovi protagonisti se i traže i gube, i otkrivaju i poznaju, miješaju tekućine, subvertiraju tropove i transformiraju, a autor pritom ne pribjegava metafori ormara i bezrezervno unosi vlastiti identitet u svoje narative – što će reći, izdanje je gotovo revolucionarno aut. Autor je tijekom panela na OHOHOu otkrio da Sinesteziju smatra testom prije dovršavanja dužeg, narativnog fantasy stripa, a na književnoj je sceni aktivan i kao ilustrator izdanja riječke naklade Shtriga Books.
Priča o stripovskoj (r)evoluciji i solidarnosti ne pokazuje znakove stajanja. U Zadru je tako od 3. do 5. listopada održan Festival stripa na kojem su sudjelovali Hunjak, Filipović i Damir Ercegović Erca. Hunjak je uz Zorana Žmirića početkom rujna objavio i Kaleidoskop, koji Pranjić na stranicama Naklade Fragment opisuje kao „zbirku kratkih priča o životnim lekcijama kroz koje učimo kako postati bolji ljudi.” Dješka je na gotovo isti dan objavio Crnu Željku, triptih o tinejdžerici koja buntovno postoji u okvirima potpunog neshvaćanja i neprihvaćanja male, „pristojne” slavonske sredine, dok je Geček 26. rujna objavila satiričnu kvir horor novelu Bye Bye Babaroga. Navedeni autori_ce svoj rad nastavljaju i dalje, i to upravo s ciljem progrediranja vrijednosti i subverzivnog potencijala stripa – tako će, prema Dješki, sljedeće godine organizacija OHOHOa prijeći u ruke Kvas i Geček: „OHOHO treba nastaviti njegovati ambijent kojim dominiraju ženske autorice i koji udomaćuje teme subverzije, antifašizma, feminizma i LGTBQ-a. Stoga mjesto organizatora i prepuštamo izvrsnim autoricama.” Poziv za sudjelovanje u OHOHO zinu #7 već je otvoren, a tema je tijelo u svim njegovim aspektima i pojavnostima.
Iako sam se fokusirala na navedeni niz stripaš(ic)a, zajednica je mnogo šira i vrijedna daljnjeg istraživanja, radilo se o legendama hrvatskog stripa poput Vinka Barića ili mladim nadama velikog potencijala poput Rebeke Šudić. No ono čemu ova stripovska jesen možda i najbolje svjedoči jest (ponovno) buđenje subverzivnog potencijala forme i pluralizacija glasova u Hrvatskoj i regiji, otvaranje novih prostora novim glasovima i snaga kolektivizacije zajednica u nezavisnoj kulturi koja nam svima može poslužiti kao uzor u solidarnosti.