12.06.1929.

Anne Frank – vedra, talentirana i beskompromisno svoja

Ne želim živjeti uzalud, kao većina ljudi. Želim biti korisna i donositi zadovoljstvo svim ljudima, čak i onima koje nikada nisam upoznala. Želim nastaviti živjeti i nakon smrti!

Djevojka koju većina ljudi pamti samo kao autoricu i protagonisticu jednoga od mnogih lektirnih djela koja su bili prisiljeni čitati u osnovnoj školi, Anne Frank mnogo je više od natuknice u bilješkama uz čitanje. Pišući svoj Dnevnik u tajnom skloništu iza očeve tvrtke u Amsterdamu u razdoblju od srpnja 1942. do uhićenja 1944., ostavila je trag ne samo u povijesti nego i u formativnim godinama mnogih dječjih života.

Anne Frank, čije puno ime glasi Annelies Marie Frank, rođena je 12. lipnja 1929. godine u Frankfurtu u Njemačkoj. Dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine, Anninoj liberalnoj židovskoj obitelji sigurnost nije mogla biti zajamčena. Bili su prisiljeni preseliti se u Amsterdam, gdje je Anne provela većinu svog djetinjstva.

Vesela, znatiželjna i ekstrovertirana Anne i njezina ozbiljna i povučena starija sestra Margot brzo su se snašle. Obje su naučile nizozemski jezik i nastavile obrazovanje – Margot u gimnaziji, a Anne u Montessori školi.

Selidba u Nizozemsku ih nije uspjela spasiti jer je nizozemska vlada kapitulirala 1940. godine i signalizirala početak njemačke invazije. Za židovske građane Nizozemske to je značilo uvođenje protužidovskih pravila kao što je zabrana pohađanja židovskih škola, bazena, parkova i kina, kao i otkaze za javne službenike židovske vjeroispovijesti.

Na svoj trinaesti rođendan 12. lipnja 1942. godine, manje od mjesec dana prije ulaska u sklonište, Anne je za svoj rođendanski poklon izabrala crveno-bijelu kariranu bilježnicu. Iako je prvotno bila namijenjena za autograme poznanika i prijatelja (praksa slična današnjim leksikonima i godišnjacima), ona ju je odmah počela koristiti kao osobni dnevnik.

Opisujući svakodnevni život i svoje najintimnije želje u pismima upućenima ‘Kitty’, na slikovit način je uprizorila život djevojčice u doba nacizma. Oko Dnevnika Anne Frank zabrinuti roditelji mnogo su puta podignuli prašinu zbog prikazivanja ‘pornografije’ i brige oko toga da će djeci biti neugodno čitati te odlomke – smiješno je za pomisliti da je djeci neprikladno prenijeti iskustva njihove vršnjakinje u otkrivanju vlastitoga tijela i znatiželje o tijelima drugih.

Evo nekih od kontroverznijih citata u kojim Anne čitateljima/cama prenosi svoje čuđenje i nedoumice oko svojih seksualnih organa, potpuno tipičnih za djevojčicu u razvoju:

There are little folds of skin all over the place, you can hardly find it. The little hole underneath is so terribly small that I simply can’t imagine how a man can get in there, let alone how a whole baby can get out!

Until I was eleven or twelve, I didn’t realize there was a second set of labia on the inside, since you couldn’t see them. What’s even funnier is that I thought urine came out of the clitoris… When you’re standing up all you see from the front is hair. Between your legs there are two soft, cushiony things, also covered with hair, which press together when you’re standing, so you can’t see what’s inside.

Nakon ulaska u sklonište, dnevnik je koristila za prikazivanje svakodnevnih aktivnosti njegovih stanovnika – obitelji Frank (koja je uključivala Anne i njezinu sestru Margot te roditelje Edith i Otta) te obitelji van Pels (roditelje Auguste i Hermanna te sina Petera, i kasnijeg sustanara Fritza Pfeffera. Vrijedno je bilježila frustraciju lošom i jednoličnom hranom, teškoće održavanje potpune tišine te česte svađe i nesporazume, kako sa svojom obitelji, tako i s van Pelsima i svojim cimerom Pfefferom.

U prvotno objavljenoj verziji dnevnika, Otto Frank, inače jedina osoba iz skloništa koja je preživjela koncentracijske logore, izbacio je dijelove koje je smatrao neprikladnima – između ostaloga svađe među ukućanima. Jedine osobe s kojima se Anne slagala bili su njezin otac Otto i zaposlenica očeve firme Bep Voskuijl. Njih dvije su se mogle naći skrivene u raznim zakutcima skloništa kako dijele tajne i tračeve. Osim njih, Anne se kasnije zbližila i s Peterom van Pelsom i čak počela gajiti romantične osjećaje. Iako je bila sretna što se zbližila s vršnjakom, kroz Annin dnevnik odjekuju sumnje prema izvoru njezinih osjećaja. Naime, prije ulaska u sklonište imala je simpatiju prema van Pelsovom imenjaku, svome školskom kolegi. Tako u dnevniku navodi kako njih dvojica polako postaju jedan Peter, idealizirana verzija koja postoji samo u njezinoj glavi.

Bez obzira na nesvakidašnje životne okolnosti, Anne je ostala iznimno prizemljena. Svoje djevojaštvo, ključan trenutak razvijanja u ženu, vidjela je optimistično.

Zbilja je čudo da nisam odustala od svih svojih ideala jer se čine tako apsurdnima i nemogućima za ostvariti. Ipak, ne odustajem od njih jer, unatoč svemu, i dalje vjerujem da su ljudi dobri.

Više od svega voljela je pisati i u jednom od zapisa izrazila je želju da “postane novinarka, a kasnije i slavna spisateljica.” Nakon što je u jednom radijskom prijenosu čula da sile otpore nakon rata žele objaviti dnevnike i zapise, Anne je počela pripremati i uređivati svoj dnevnik za objavljivanje.

Osoba zaslužna za otkriće Anninog dnevnika nakon uhićenja je jedna od pomagačica, Miep Gies, u čijoj sekući nalazilo sklonište. Međutim, ona je kasnije izjavila da bi spalila rukopis da je znala kakav je njegov sadržaj – pritom je mislila na činjenicu da su Annini detaljni zapisi inkriminirali sve pomagače. Na sreću, to nije učinila te je nakon oslobođenja predala dnevnik Anninom ocu Ottu, koji je nakon nekoliko neuspjelih pokušaja ipak uspio objaviti dnevnik.

Posljednji Annin zapis u dnevniku je od 1. kolovoza 1944. Anne i njezini sustanari uhićeni su 4. kolovoza 1944. godine nakon anonimne dojave. Svi su odvedeni na ispitivanje i poslani u logore, gdje su svi osim Otta izgubili živote. Sumnja se da su Anne i Margot umrle od izgladnjelosti i tifusa u logoru Bergen-Belsen nedugo prije savezničkog oslobađanja.

Tako je tragična sudbina mnogih ljudi i Annina iznimna ljubav prema pisanju dovela do toga da nam misli i stavovi, kao i uvid u svakodnevni život ljudi progonjenih tijekom Holokausta, budu nadohvat ruke. Nakon iznimne popularnosti knjige, porastao je i interes za razgledavanjem skloništa te je kuća obnovljena. U suradnji s Ottom, 1957. osnovana je Kuća Anne Frank, koja je otvorena za javnost 3. svibnja 1960. godine.

Djelo Anne Frank prilagođeno je velikom platnu nekoliko puta, uprizorene su mnoge predstave (pa čak i balet!), a inspirirala je mnoge umjetnike – između ostaloga kultni album In the Aeroplane Over the Sea indie benda Neutral Milk Hotel i pisca Philipa Rotha, koji u romanu The Ghost Writer zamišlja da je Anne preživjela Drugi svjetski rat i sada živi anonimno kao spisateljica u SAD-u.

Djevojka koja je usprkos teškim uvjetima i stalnoj opasnosti za život uspjela širiti svoj optimizam i danas utječe na mladež, posebice djevojke i marginalizirane skupine.

Shvatila sam da ljepota uvijek negdje postoji – u prirodi, zrakama sunca, slobodi, u tebi samom; to ti sve može pomoći.

Tekst je izvorno nastao u sklopu projekta ‘Aktivni mladi za rodnu ravnopravnost’ – OPERI SEKSIZAM, koji su udruge K-zona i ZORA provodile u periodu 11/2015. – 10/2016.


Povezano