Objavljeno

Maja Gergorić: Krajnja desnica ne može biti jednakopravni akter u demokraciji

Foto: privatna arhiva

“Rodna ideologija” sintagma je koja je u posljednjih nekoliko godina postala sveprisutnom u narativima konzervativnih i antirodnih pokreta i već nam izlazi na uši. Naša sugovornica Maja Gergorić i njezin kolega Amir Hodžić u sklopu ovogodišnjeg Vox Feminae Festivala održali su radionicu Napadi na prava trans osoba, te su pritom donijeli i povijesni pregled razvoja antirodnih pokreta. Tim smo povodom s Gergorić razgovarale o povijesnom razvoju ovih pokreta i njihovim sve učestalijim napadima na prava i živote trans osoba.

Od osnivanja udruge Grozd – Glas roditelja za djecu, koja se borila protiv zdravstvenog odgoja u školama, do danas prošlo je gotovo dva desetljeća. Što su antirodni pokreti u Hrvatskoj i Europi uspjeli postići u to vrijeme?

U proteklih 20 godina antirodni pokreti proširili su se na većinu europskih zemalja, posebice u istočnoj Europi, sa snažnom mobilizacijom u Hrvatskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji.

Najčešća antirodna prosvjedna mobilizacija usmjerena je protiv prava LGBTIQ+ osoba, gdje su ujedno ostvarili najveće uspjehe. Većina istočnoeuropskih zemalja još uvijek nema bračnu jednakost (izuzev Slovenije), a antirodni pokreti su nastojali spriječiti donošenje zakona putem kampanja, peticija, prosvjeda i referenduma.

Referendumska antirodna mobilizacija protiv prava LGBTQI+ osoba odvila se u Hrvatskoj 2013. (definicija obitelji kao heteroseksualne institucije), u Rumunjskoj 2018. godine (definicija obitelji kao heteroseksualne institucije), u Sloveniji 2012. (protiv širenja područja prava za istospolno registrirano partnerstvo) i 2015. godine (definicija obitelji kao heteroseksualne institucije) te u Slovačkoj 2015. godine (definicija obitelji kao heteroseksualne institucije i pravo na posvajanje od strane istospolnih parova).

U Poljskoj i Mađarskoj antirodna politika postala je dio vladajuće politike, gdje vladajuće stranke preko 10 godina aktivno provode antirodne politike. Primjerice, u Poljskoj je antirodna vlada donijela još restriktivniji zakon o pobačaju, dok je u Mađarskoj vlada izmijenila definiciju obitelji u ustavu kako bi se onemogućilo proširivanje prava istospolnim osobama na brak i posvajanje, zabranila mogućnost promjene spola, zabranila dijeljenje informacija maloljetnicima koje uključuju „promociju homoseksualnosti ili promjene spola“ te ograničila prikazivanje LGBTIQ+ tema u medijima.

U Hrvatskoj, od prve antirodne kampanje protiv uvođenja spolnog odgoja u škole 2006., preko antirodnog referenduma 2013. kojim je unesena heteroseksualna definicija braka u Ustav, mobilizacije protiv ratifikacije Istanbulske konvencije 2019., do najnovijih napada na prava trans osoba, došlo je do institucionalizacije antirodnog pokreta.

Institucionalizacija pokreta postala je posebno vidljiva nakon nedavnih parlamentarnih izbora, gdje su akteri antirodnog pokreta postali dio vladajuće koalicije. Njihov je utjecaj vidljiv u odlučivanju o nepoželjnim koalicijskim partnerima (SDSS), zahtjevima za osnivanje novih ministarstava (Ministarstvo demografije i useljeništva) te kontinuiranim zahtjevima deratifikacije Istanbulske konvencije, zabrane posvajanja istospolnim partnerima, kao i ukidanja zakona o životnom partnerstvu. Antirodni pokret u Hrvatskoj uspio je učiniti rod i seksualnost istaknutim političkim i javnim pitanjima, što im olakšava mobilizaciju pojedinaca na prosvjede (poput Hoda za život), ali i izbornu mobilizaciju.

Fokus antirodnih pokreta usmjerio se u posljednje vrijeme prema pravima trans osoba. Možete li dati kratki pregled istupa i akcija koje su od strane pripadnika ovih pokreta zabilježeni posljednjih godina protiv transrodnih osoba?

Počeci mobilizacije protiv prava trans osoba u Hrvatskoj vidljivi su već 2019. godine tijekom kampanje protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, a mobilizacija se intenzivirala 2022. godine. Jedan od prvih medijskih nastupa koji je označio val napada antirodnog pokreta na prava trans osoba bio je intervju s psihijatrom Hermanom Vukušićem (specijaliziranim za rad na PTSP-u s braniteljima i članom Domovinskog pokreta) u Glasu Istre gdje aktivno negira postojanje trans osoba  s rečenicama poput: “Ti možeš promijeniti rod i osjećati se kao zelena trava, ali spol ne možeš promijeniti. Transrodna žena nije žena, kao ni muškarac koji se osjeća kao žena i naziva se ženom”.

Mjesec dana kasnije, na Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb organiziran je stručni sastanak na temu „mogućeg društvenog utjecaja na porast broja transrodne djece i mladih adolescenata u Hrvatskoj“,  čime se započelo stvaranje moralne panike oko navodnog porasta broja djece u tranziciji. Inicijativa Zagreb Straight Pride, koja je neuspješno pokušati organizirati straight pride, nastavila je širiti moralnu paniku te na konferenciji za medije zatražila da se zakonom zabrani tranzicija spola, davanje blokatora i kirurška promjena spola djeci mlađoj od 18 godina.

Jedna od ključnih aktivnosti događa se u veljači 2023. godine, kada je na zajedničkoj tematskoj saborskoj sjednici Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku i Odbora za obitelj, mlade i sport na temu “Porast broja transrodne djece i mladih ljudi u Republici Hrvatskoj: Mogući uzroci i kliničke posljedice” Vukušić ponovo negirao trans iskustva i živote, patologizirao i medikalizirao trans osobe, manipulirao podacima te predstavio postojanje trans osoba kao ugroženost djece i obitelji, šireći moralnu paniku o drastičnom porastu transrodne djece i mladih ljudi.

S navedenim načinom predstavljanja trans osoba Vukušić nastavlja u svibnju 2023. sudjelujući na međunarodnom znanstvenom skupu „Teologija i medicina pred izazovima promjene spola“ s temom „stvarnost rodne ideologije kao mješavine kvaziznanstvenih ideja kojima je cilj antropološka anulacija muškarca i žene te njihove obiteljske zajednice, uz kraći prikaz povijesti njezina nastanka te štetnih javnozdravstvenih posljedica“.

Ultrakonzervativna platforma CitizenGo u lipnju pokreće peticiju „Obećanje djeci: zaustavit ćemo širenje rodne ideologije u školama i vrtićima“ te par mjeseci nakon objavljuju publikaciju Rodna ideologija u hrvatskim školama – obavezna radna bilježnica za roditelje. Antirodni pokret, još od prve kampanje 2006. godine protiv uvođenja spolnog odgoja u škole, svoje potencijalne pristaše pokušava pronaći u roditeljima, s najočitijom suradnjom s tzv. roditeljima odgojiteljima. U publikaciji se, međuostalim, negira postojanje trans iskustva i mogućnost tranzicije tako da se spol predstavlja kao prirodna, biološka i utoliko nepromijenjiva činjenica. U publikaciji se također daju upute roditeljima kako u školama zaustaviti bilo kakav razgovor o nenormativnosti, brišući ne samo živote i prava LGBTIQ+ osoba, već i prava žena svodeći ih na njihove reproduktivne funkcije.

U rujnu iste godine, Domovinski pokret organizirao je konferenciju za medije pod nazivom “Zloupotreba školstva u ideološke svrhe”, čime se politička stranka uključila u negiranje postojanja trans osoba te daljnje zastrašivanje stanovništva narativima o ugrozi djece. Kulminacija aktivnosti antirodnog pokreta dogodila se u veljači 2024. kada U ime obitelji podnosi prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti sa zakonom i Ustavom Republike Hrvatske Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanja uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i/ili života u drugom rodnom identitetu te ocjenu ustavnosti Zakona o maticama (op. ur. Ustavni sud odbacio je prijedlog).

Okretanje Ustavnom sudu već je učestala praksa antirodnog pokreta koji svako malo pronalazi zakone i pravilnike koji nisu u skladu s njihovim vrijednostima te ih institucionalnim putevima pokušava spriječiti ili ukinuti.

Kolika je doista moć ovih pokreta i njihovih istaknutih članova u polju zakonodavstva, te zdravstvene zaštite transrodnih osoba?

Od 2015. godine, s ulaskom antirodnih aktera u institucije, njihova moć stalno raste. To uključuje nametanje vlastitih tema na dnevni red u Saboru i vladi te konstantno pritiskanje Ustavnog suda.

Što se tiče zdravstvene zaštite trans osoba, antirodni akteri nastoje se predstaviti kao stručnjaci za zdravlje trans osoba, što bi u praksi značilo negiranje postojanja trans osoba i odbijanje procesa tranzicije. Ulazak takvih stručnjaka u zdravstveni sustavi bio bi poguban za zdravlje i živote trans osoba. To je ekvivalentno stručnjacima za LGBTIQ+ osobe koji provode konverzijsku terapiju, koja, iako se čini kao relikt prošlosti, i dalje ima zagovornike u Europi.

Uskoro ćete i doktorirati na temu nastanka antirodnih pokreta u postkomunističkoj Europi na sociologiji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zašto su transrodne osobe i njihova prava na meti antirodnih pokreta?

Aktivnosti antirodnog pokreta usmjerene su protiv prava LGBTIQ+ osoba, reproduktivnih prava, uvođenja spolnog odgoja u škole, roda i rodnih studija te protiv demokracije i vjerskih sloboda. U Hrvatskoj antirodni pokret otpočetka je najviše usmjeren na napadanje prava na pobačaj. S obzirom na izostanak bilo kakve zakonske promjene prava na pobačaj, antirodni pokret istovremeno pokušava mijenjati zakone u drugim područjima koje smatraju lakšom metom.

Stoga antirodni pokret nastoji spriječiti donošenje potpune bračne jednakosti, koja uključuje i pravo na posvajanje, onemogućiti provođenje spolnog odgoja u školama te u konačnici srušiti liberalnu demokraciju i pretvoriti ju u neliberalnu demokraciju, kao što je slučaj u Mađarskoj i do nedavnom u Poljskoj.

Trans osobe su stoga postale najnovija “laka meta” antirodnog pokreta, s nadom da će zbog toga što su na pozicijama moći, brzo i jednostavno ostvariti planove o unazađivanju prava trans osoba. U trenutku kada im to ne uspije institucionalnim putevima, krenut će na širu mobilizaciju na ulicama. Prvo će pozivati pitanja prava trans osoba s drugim temama, kao što se dogodilo na prosvjedima protiv ratifikacije Istanbulske konvencije 2019. godine, a zatim će organizirati prosvjede koji će otvoreno negirati prava trans osoba, kao što je bio pokušaj Zagreb Straight Pridea.

Prošle je godine Trans mreža Balkan osnovala Trans Feminističku Platformu koja je okupila trans zajednicu, feministkinje i njihove saveznike koji se opiru desnim retorikama. Koji je potencijal ovakvih platformi u borbi za prava trans osoba?

Trans mreža Balkan, zajedno s drugim udrugama koje se zalažu za prava trans osoba, ključni su akteri u borbi protiv radikalno desnih antirodnih politika. Osim što aktivno promiču i štite prava trans osoba, ove mreže i udruge pružaju siguran prostor za trans osobe, osobito u vremenima kada su njihovi životi ismijavani, negirani i demonizirani (najnoviji primjer toga je pobjeda Nemo na Euroviziji). Ključna je i šira podrška i zagovaranje trans prava od strane drugih LGBTQI+ i feminističkih udruga. U Hrvatskoj je ova podrška većinom prisutna, ali kao što vidimo u Srbiji i Velikoj Britaniji, to nije uvijek slučaj.

Ovog proljeća u Hrvatskoj je održan još jedan Hod za život. Navikli smo živjeti s ovom manifestacijom koja mobilizira velik broj ljudi, navikli smo je podnositi. Prosvjedni marševi protiv pobačaja u svoj fokus stavljaju emocije, samoostvarenje, izražavaju pozitivni i sudjelujući politički identitet. Koji oblik organiziranja bi im mogao umanjiti kapacitete I vidljivost?

Istina je da je održavanje prosvjednog marša “Hod za život” postala ustaljena praksa u Hrvatskoj. Cilj ovog marša od početka je bio dvostruk. Prvo, mobilizirati osobe protiv pobačaja kroz pozitivne i ugodne osjećaje, poput sreće i ponosa zbog zaštite život embrija. Antirodni pokret je svjestan da među hrvatskim stanovništvom postoji većinska podrška pravu na izbor te da zakonodavna promjena prava na pobačaj nije moguća bez promjene mišljenja većine stanovništva. A mobilizacija temeljena na pozitivnim emocijama, ali i na sekularnim porukama, može pridobiti širu podršku.

Drugo, Hod za život je svjesno pomaknuo raspravu o pobačaju s žena na embrij, izbjegavajući neugodne razgovore o pravu na tjelesnu autonomiju, odlučivanja o vlastitom tijelu i položaju i vrednovanju žena u društvu.

Učinkovito zaustavljanje Hoda za život i prosvjeda ispred bolnica (inicijativa 40 dana za život) bila bi zabrana prosvjednog okupljanja, kao što se dogodilo u Španjolskoj.

Pretvaranje da navedeni prosvjedi spadaju pod kategoriju slobode govora i okupljanja zapravo znači prihvaćanje krajnje desnice kao jednakopravnog aktera u liberalnoj demokraciji, čime se narušavaju temelji same liberalne demokracije.

S obzirom na to da se napori antirodnog pokreta za zabranu prava na pobačaj vode ne samo na ulici, već u Saboru, vladi, Ustavnom sudu, bolnicama, ljekarnama, lječničkim društvima i fakultetima, sveobuhvatni odgovor bio bi vraćanje prava na pobačaja u Ustav (izbačenog 1990.) te regulacija priziva savjesti.

Za očekivati je da će pokret protiv prava na pobačaj obzirom na promjenu političkih snaga u Hrvatskoj u godinama koje slijede biti ponovno agilan i uporan?

U Hrvatskoj je u posljednjih pet godina dva puta neuspješno predlagan Prijedlog zakona o zaštiti života, odnosno zakon kojim se pobačaj ograničava na slučajeve kada je život žene ugrožen. Domovinski pokret, kao dio vladajuće koalicije, pokušat će na razne načine ograničiti dostupnost prava na pobačaj. Ostaje neizvjestno koliko će HDZ popustiti pritiscima koalicijskog partnera i podržati njihove namjere.

HDZ-u odgovara trenutni status quo oko pitanja pobačaja, svjestan da većina stanovništva podržava pravo na pobačaj, a time se i distancira od svoje radikalno desne struje. HDZ ignorira odluku Ustavnog suda iz 2017. koja je potvrdila da je trenutni zakon koji regulira pobačaj u skladu s Ustavom, ali i obvezala Hrvatski sabor da u naredne dvije godine donese novi zakon. Od te odluke je prošlo sedam godina i ne čini se izglednim da će se predložiti novi zakon o pobačaju koji, prema odluci Ustavnog suda, ne smije zabraniti prekid trudnoće.

Javne i popularne osobe koje ni ne pripadaju antirodnim grupacijama nerijetko koriste u javnosti izraz rodna ideologija” ne bivajući svjesni kako preuzimaju izraz jedne izrazito destruktivne društvene skupine. Koji su nam alati na raspolaganju u javnom prostoru kako bismo je uspjeli prokazati kao diskriminatoran izraz?

Okvir “rodne ideologije” osmislio je Vatikan kao reakciju na uvođenje pojma roda u međunarodne dokumente te ga koristi kao retoričko sredstvo protiv prijetnje denaturalizaciji seksualnog poretka, tj. očuvanju vatikanskog shvaćanja roda kao spolne razlike. “Rodna ideologija” centralni je okvir antirodnog pokreta i služi kao krovni pojam za sve zahtjeve pokreta, od uvođenja spolnog odgoja u škole, prava LGBTIQ+ osoba do rodno uvjetovanog nasilja.

Nekritičkim korištenjem okvira “rodne ideologije” nesvjesno se potvrđuju svi zahtjevi antirodnog pokreta, koji se temelje na vatikanskom shvaćanju ženskih ljudskih prava i rodnih uloga kao komplementarnih, pri čemu se žene i muškarci smatraju jednako ljudskim bićima s različitim, ali komplementarnim ulogama u životu. Time se rodne uloge fiksiraju u specifičnom shvaćanju, prikazujući ih kao nepromjenjive. Istovremeno, to doprinosi širenju moralne panike koja se želi izazvati kada se ističu opasnosti “rodne ideologije”.

Kako bi se prokazalo što “rodna ideologija” jest i koji je njezin cilj, ključno je istaknuti upravo porijeklo ovog okvira te tko ga koristi i za koje ciljeve.


Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano