Inženjerka tekstilne tehnologije i autorica nekoliko knjiga Ivana Biočina pokrenula je IOM – Institut održive mode u Koprivnici s ciljem proizvodnje, edukacije i širenja zamisli održive mode. U srži djelovanja je transparentnost procesa proizvodnje, sirovina, načina dizajniranja, zbrinjavanja ostataka i odjevnih predmeta.
“Želja mi je ponuditi mjesto gdje se jasnim jezikom piše i govori o modi, tekstilnoj industriji i održivosti. Model izrade odjeće je usmjeren na fluidnost, vodim se prema potrebama potrošača da se izbjegne gomilanje nepotrebnih predmeta,” objašnjava.
Sve izrađuje ručno, uz odgovornu, održivu proizvodnju i minimalan otpad, bez toksina i plastike, te koristi lokalne, veganske, organske i biorazgradive materijale. Sprovodi i prirodno bojadisanje, upcycling te cirkularan pristup dizajnu i proizvodnji.
Cirkularan pristup odnosi se na cijeli životni ciklus odjevnog predmeta, razmišljanje na način “dizajnirati, koristiti, reciklirati” umjesto “dizajnirati, koristiti, baciti”. Potrebno je sagledati kako se proizvod i materijal može ponovno koristiti i preoblikovati. Također, važni su svi dijelovi proizvodnje, od dizajna, sirovina, prijevoza, skladištenja, marketinga, prodaje, odlaganja otpada, objašnjava Ivana. Ideal je dizajniranje predmeta bez stvaranja otpada, što znači da se predmet na kraju životnog ciklusa promatra kao sirovina, a ne otpad.
Upcycling je pak pretvaranje postojećeg odjevnog predmeta u novi predmet ili pronalaženje nove svrhe iznošenog odjevnog predmeta koji se nalazi na kraju životnog ciklusa. Pri recikliranju se proizvod razvlaknjuje, dok se u downcyclingu reciklirana vlakna koriste kao tehničke tekstilije.
Pitale smo Ivanu gdje nabavlja materijale koji zadovoljavaju kriterije održivosti i etičnosti.
“Trudim se biti usmjerena na lokalne materijale, poput podravskog lana i konoplje te upcycled pamuka (odjevni predmeti na kraju životnog ciklusa, koji bi inače ubrzo postali otpad). Lokalne materijale nabavljam na sajmovima. Pokušavam da većina odjevnih predmeta bude izrađena od monomaterijala – jedne vrste materijala, kako bi se olakšala mogućnost reciklaže. Svi materijali su biorazgradivi. Koprivu nabavljam u Finskoj, organski pamuk u Njemačkoj, Pinatex, kad i ako je dostupan, u Španjolskoj. U početku sam odlučila da, u duhu održivosti, neću naručivati materijale izvan Europe. Bila bih najsretnija da sve mogu nabavljati lokalno, ali za sada je to jednostavno nemoguće. Nadam se da će se s valom održivosti i to promijeniti.“
Promatrajući njezine predmete, odmah u oči upadaju nježni, pastelni tonovi materijala. Od Ivane saznajemo da pri prirodnom bojadisanju tkanine koristi sjemenke avokada (za ružičastu boju), prah koprive (za zelenu), organski zeleni čaj te sezonsko voće i bilje iz Podravine (npr. višnje i kamilica).
“Možete dobiti gotovo sve boje, ali to nikada nisu boje na koje smo možda navikli s komercijalnim kemijskim bojama. To su prirodnije, nježnije, zemljane nijanse i često imaju nejednakosti u tonovima. U kupelji za bojadisanje se koristi samo sol, a boja se fiksira s octom. Svatko se može okušati u prirodnom bojadisanju! Preporučam korištenje pamuka, a najbolje rezultate daje opcija koja nažalost nije veganska, pa tko želi može se i u tome okušati, a to je svila.”
Uvjerena je da je održivost put koji zajedno stvaramo. Kao što piše Elizabeth Kolbert u knjizi Šesto izumiranje, izumiranje i evolucija su “kao osnova i potka tkanine života. Upravo u ovom trenutku, koji je za nas sadašnjost, odlučujemo, iako toga uopće nismo svjesni, koji će evolucijski putovi ostati otvoreni, a koji će se zauvijek zatvoriti.”
“Nadam se da će IOM postati mjesto okupljanja, gdje združeni možemo tkati promjene koje želimo vidjeti u modi, proizvodnji i svijetu,” zaključuje Ivana Biočina.
IOM možete pratiti na Instagramu i Facebooku.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
