Milena Lah je kiparica koja je svojim jedinstvenim pristupom skulpturi ostvarila bezvremenska i intrigantna postignuća. Kao prava vizionarka, Milena prati vlastitu stvaralačku filozofiju i tako nadilazi granice vremena i prostora koji definiraju umjetnost hrvatske scene sredinom 20. stoljeća.
Milena Lah rođena je u Svetom Križu kraj Ajdovščine u Sloveniji 1920. godine, a uoči Drugog svjetskog rata seli u Hrvatsku, u Zagreb. Kiparstvo se sasvim neočekivano ušuljalo u umjetničin život i postalo njezinim životnim pozivom kada je kao mlada računovotkinja sudjelovala u akciji kopanja rovova na zagrebačkom Pantovčaku i pronašla bijelu glinu. U toj je glini Milena tada intuitivno modelirala portrete svojih kolega, a svoj novootkriveni talent dalje je razvijala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je diplomirala kiparstvo 1949. godine u klasi profesora Vanje Radauša. Netom nakon diplome Milena radi u njegovoj Majstorskoj radionici, zajedno s umjetnicima poput Dušana Džamonje i Valerija Michielija.
Narednih nekoliko godina djeluje kao samostalna umjetnica i usavršava svoje likovne vještine na studijskim putovanjima u Italiju, Francusku, Englesku i Njemačku. Skulpture izrađuje u raznim materijalima poput sadre, kamena, bronce, stakla, željeza i betona, a nerijetko eksperimentira kombinirajući materijale različitih svojstava.
Od samih početaka stvaralaštva Milene Lah bilo je jasno da mlada kiparica ima vlastiti likovni izričaj koji se nije dao potpuno svrstati ni u jedan umjetnički pravac hrvatskog modernizma. Promatrajući njezine skulpture moguće je iščitati čitav spektar evokacija – od umjetnosti Etrurije, Asirije i Babilona i bosanskih stećaka pa sve do njezinih suvremenika, umjetnica/ka Barbare Hepworth i Henryja Moorea. No, inspiraciju je ponajviše pronalazila u vlastitoj nutrini, ističući nadmoć umjetničke vizije nad estetikom forme: „Od pronalaska vlastite forme važniji je pronalazak vlastite filozofije; kada se stvori vlastiti koncept, forma iz njega izlazi sama.“
Lah je svoju prvu samostalnu izložbu održala u Salonu ULUH-a u Zagrebu 1954. godine, gdje izlaže skulpture inspirirane motivima narodne tradicije i povijesti. Većinom su to bili muški i ženski likovi specifični za istarsko podneblje (galijot), odnosno istarski imaginarij (Veli Jože), ili pak poznanici čije je karaktere pretočila u individualizirane portrete. Milena ove motive oblikuje na inventivan način, koristeći stilizaciju i pročišćavanje forme u svrhu ekstrakcije srži prikazanog, najavljujući tako karakteristike koje će obilježiti njena kasnija djela. Jednaka stremljenja označit će i djelovanje grupe SAMI koju 1954. godine zajedno s Lah osnivaju umjetnici Slobodan Ćujić i Zoltan Gabor.
Milenina zaokupljenost ženskim likom u skulpturi javlja se već tada, kada izbjegava šablonsko prikazivanje žene kao pasivnog izvora inspiracije, oblikujući rafinirane figure različitih osobina i sudbina, poput letargične Nerotkinje (1955.) u čijoj su opoziciji bezbrižne djevojačke i majčinske figure.
Motiv žene čest je i u njezinom opsežnom crtačkom opusu, gdje ih kombinira s motivima cvijeta i ptice subjektivne simbolike. Fizionomija ženskog tijela i lica vidljiva u ranijim skulpturama gubi se u hermafroditskoj Kozmičkoj madoni (1973.) kojom odvažno propituje kanonske religiozne prikaze Djevice Marije. Slične glave neodređenog spola, nalik djetetovim, pojavljuju se na vrhuncu njezinog stvaralaštva, u kultnim ciklusima Vrijeme našeg pamćenja u mramoru i bronci (1973.-1978.) i Ikarov krug (1978.-1982.).
Značajan dio Mileninog opusa zauzima javna skulptura, a prva takva ostvarenja izrađuje 1950-ih u maniri socrealizma. Njezina intenzivna promišljanja o konceptu „umjetnika među ljudima“, odnosno o ulozi umjetnosti u suvremenom društvu vezana su upravo uz javne spomenike, a započela su na gradilištu Autoputa bratstva i jedinstva 1962. godine. Na poziv da održi predavanje na radnoj akciji, ona surađuje s omladincima u izradi betonske skulpture koja je trebala ukazivati na važnost uključenosti mladih u izgradnji države.
Užitak komunikacije, interakcije i suradnje s ljudima različitih pozadina i interesa Milenu je naveo na sudjelovanje na nizu internacionalnih kiparskih simpozija po Europi u razdoblju od 1963. do 1991. godine, u sklopu kojih izvodi monumentalna djela i osmišljava različite projekte. Potaknuta iskustvima rada u lokalnim zajednicama, Milena je smatrala kako umjetnost ima moć obnove, oživljavanja i humanizacije urbanih prostora, a zalagala se za demokratizaciju umjetnosti:
„Kulturom se liječi čovjek. Umjetnost je katedrala duha. Čovjek kad joj prilazi ne smije se osjećati ni inferiorno, ni postiđeno zbog stanja u kojem je zatečen. Spomenici pored kojih ljudi prolaze nisu ništa.“
Godine 1970. postavila je temelje Mediteranskog likovnog simpozija u Labinu, a od 1980. godine bila je potpredsjednica europskog simpozija St. Margarethen u Burgenlandu u Austriji.
Usporedo s ranim socrealističkim javnim spomenicima, Milena se poigrava s apstraktnim kompozicijama u metalnom limu – a upravo taj eksperiment pod nazivom Slobodna forma (1957.) Maja Vetrih, Berislav Valušek i Ana Adamec smatraju prvom apstraktnom skulpturom u Hrvatskoj umjetnosti. No, Milenin odnos s apstrakcijom je kompleksan: njeni skulptorski oblici apstrahirani su, no u njima i dalje postoje natruhe figurativnog. Takva hibridnost, koja je ujedno fascinirala i inkomodirala publiku i likovne kritičare tog vremena, kulminirat će u ciklusu Galebovi (1966.-1967.) čije treperave forme vizualno dočaravaju dinamiku leta i kretnje ptica kroz prostor.
Slični dinamični oblici kombinirani s glavama nalik djetetovima pojavljuju se i u ciklusu Oblik iskustva poslije Ikarovog pada (1967.-1973.). Umjetnica svoje eterične karaktere naziva „letačima kroz život“, a direktna poveznica s mitološkom temom Ikarovog pada izraz je Milenine sveprisutne preokupacije ulogom čovjekovog postojanja unutar kozmičkog poretka stvari. Najava je to ciklusa skulptura Ikarov krug (1978.-1982.), gdje se iskaz kontemplacije o međuodnosu materijalnosti i spiritualnosti te ispreplitanju vremena i prostora očituje u prožimanju materijala različitih svojstava, tekstura i boja. Kroz providne, gotovo nematerijalne kristalne glave ocrtavaju se robusni mramor i metal, ukazujući na kompleksnu prirodu čovjekove esencije koji je sinteza dvaju elemenata – duhovnog i tjelesnog.
Potaknuta političkim previranjima u Europi 1980-ih godina, Milena izvodi seriju stolova mira (1982, 1985, 1991.) kojima poziva na humano rješavanje problema dijalogom. Svoje humanističko djelovanje nastavlja u ciklusu Svetost gradova: Vukovar, Dubrovnik, Ilok, Slavonski Brod, Karlovac (1991.-1993.), u koji je utkala kritiku destrukcije izazvane Domovinskim ratom (1991.-1995.). Ciklus je bio realiziran u sklopu Antiratne likovne radionice (Alker) organizirane na umjetničkoj koloniji „Ilok u izbjeglištvu“ u Zagrebu te u prostorima ciglana u Bedekovčini i Karlovcu.
U periodu od 1993.-1995. izrađuje seriju Skulpturalne vizije Velebita koju čine skulpture Zlatna vrata, Molitva Velebita i Vrata u treći milenij. Vodeći se mišlju da je „izgradnja liječenje domovine“, njena (i dalje neostvarena) zamisao bila je postavljanje skulptura ispred tunela Sv. Roka na relaciji nove autoceste koja će povezati jug i sjever Hrvatske i tako simbolizirati nacionalno jedinstvo i napredak novoosnovane države.
U do sada najopsežnijoj monografiji Milene Lah iz 1991. godine, autorica Maja Vetrih ističe „samoniklost i novost, svježa viđenja i originalne simbole“ njene umjetnosti, dok su Berislav Valušek i Branko Franceschi, autor koncepcije njene retrospektivne izložbe iz 2014., suglasni kako Milenina nesvrstanost otežava adekvatno vrednovanje njenog opusa unutar okvira nacionalne povijesti umjetnosti. Veliko priznanje njenom djelovanju su pak brojne nagrade, među kojima se ističe nagrada HDLU-a iz 1991. i „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1996. godine.
Milena Lah umrla je u Zagrebu 2003. godine, ali njezin duh i dalje je kozmički prisutan u skulpturama i javnim spomenicima koji krase mnoga domaća i europska središta.
Korištena literatura:
- Maja Vetrih, Milena Lah, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1991.
- Milena Lah: Skulpture iz 1956.-1995., katalog izložbe u Domu hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb 1999.
- Milena Lah, katalog izložbe u Modernoj galeriji, Zagreb 2014.
- Lah, Milena, Hrvatski biografski leksikon