Danas je u Zagrebu u organizaciji Zagreb Pridea i Hrvatskog novinarskog društva održana konferencija za medije povodom pravomoćne presude kojom je spomenuta udruga dužna isplatiti neimovinsku štetu tužiteljici Karolini Vidović Krišto u iznosu od 30.000,00 kuna, plus zatezne kamate i odvjetničke troškove Odvjetničkom uredu “Zvonimir Hodak”, zbog teksta „Izbori za Homofoba i Homofrenda 2013. godine“ objavljenog na web stranicama Zagreb Pridea.
Konferenciju za medije otvorio je predsjednik HND-a Saša Leković ističući specifičnost situacije u kojoj se našla sudska praksa, pravo na slobodu izražavanja te novinarska profesionalnost slučajem i presudom. HND je, spomenuo je, pokrenuo projekt Centra za slobodu izražavanja kojim uz pomoć odvjetnika i drugih stručnjaka pokušava pozicionirati HND kako važan faktor na ovim temama. Leković je naglasio da HND štiti prava svih manjinskih grupa i novinara, uključujući i svoje članove među kojima je i Karolina Vidović Krišto, međutim samu presudu i stav HND-a oko iste u ovom slučaju nije detaljno komentirao.
Europska sudska praksa izjednačava homofobiju s rasizmom i antisemitizmom
Odvjetnica Zagreb Pridea Vesna Alaburić istaknula je tri ključna pravna i društvena faktora povodom presude, postavljajući pitanje jesu li prava i teme vezane za LGBTIQ zajednice od javnog interesa te mogu li o njima svoje mišljenje izražavati u jednakoj mjeri pobornici konzervativnih i liberalnih stajališta.
Iako je Alaburić odmah napomenula da se radi o retoričkom pitanju, u ovom konkretnom slučaju valja dodatno naglasiti da izjednačavanje homoseksualnosti sa pedofilijom nije pitanje konzervativnog stajališta, već čisto iznošenje neutemeljenih i pogrešnih činjenica u svrhu difamacije određene skupine građanki/a.
Alaburić podsjetila je da se prema rezoluciji Europskog parlamenta o borbi protiv homofobije svako izražavanje netrpeljivosti i drugih predrasuda spram LGBTIQ zajednice smatra homofobijom, te je ona prema propisima institucija Europske unije izjednačena s rasizmom i antisemitizmom.
Primjer tome je sudski slučaj u Švedskoj iz 2012. godine, Vejdeland and Others vs. Sweden, kada su se u kaznenom postupku pronašla četvorica mladića koji su u jednoj školi dijelili anti-LGBTIQ letke te širili netrpeljivost prema LGBTIQ osobama. Osuđeni su na kaznu zatvora u prvostupanjskom postupku, dok je drugostupanjski sud potvrdio kaznu mijenjajući ju u novčanu i uvjetnu. Nakon što je slučaj završio na Europskom sudu za ljudska prava, zaključeno je da njihova sloboda izražavanja nije povrijeđena te da su švedski sudovi pravedno odlučili u kaznenom postupku. “Ovo su standardi koji vrijede za Europu”, istaknula je Alaburić.
K tome i još važnije, naglasila je, slučaj Karoline Vidović Krišto dokazuje da u hrvatskom javnom prostoru više nije ugodno biti proglašen homofobom.
CMS i Zagreb Pride: Borba traje i dalje, jednakopravnost LGBTIQ osoba ništa neće zaustaviti
Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije, koja se i sama nedavno našla na optuženičkoj klupi u sporu s udrugom U ime obitelji, naglasila je sarkastičnost situacije u kojoj skupine koje se zalažu za društvenu nejednakost traže legitimitet svojih stavova i borbi, pod egidom zaštite tradicionalnih obiteljskih vrijednosti.
“Treba naglasiti da bez obzira na ove i slične tužbe jednakopravnost LGBTIQ zajednice ništa neće zaustaviti. Za dvadeset godina znati će se tko se borio za ravnopravnost a tko ne. Možemo imati ovakve korake unatrag, ali to su pokušaji koji neće uroditi plodom jer je razvoj prava nezaustavljiv”, rekla je Benčić, dodajući da vjeruje da će same građanke i građani jednog dana na referendumu pobiti ustavnu odredbu prema kojoj je brak zajednica muškarca i žene.
Marko Jurčić iz Zagreb Pridea ukratko je izjavio kako je presuda ograničenje slobode na pravo govora u Republici Hrvatskoj. Naglasio je kako je misija Zagreb Pridea javno ukazivanje na homofobiju, bifobiju i transfobiju te kako o tome neće nikada šutjeti, najavljujući nastavak borbe pred Ustavnim sudom, a po potrebi i Europskim sudom za ljudska prava.