Objavljeno

Što Brexit znači za žene?

Priti Patel, britanska konzervativna političarka i parlamentarka koja je podržavala izlazak Velike Britanije iz EU, u proteklim je mjesecima povlačila paralele između sebe i Emmeline Pankhurst tvrdeći da se sufražetkinje nisu borile za pravo glasa samo kako bi „te odluke bile predane nedemokratskim institucijama EU i političkim elitama“. Tvrdila je također, da bi izlazak iz EU „ojačao našu [britansku] demokraciju i osnažio žene“.

No, treba reći da je od priključenja EU 1973. godine, britanskim radnicama itekako koristila podrška Suda pravde Europske unije, koji je podržao kampanje za jednake plaće, roditeljski dopust za majke i očeve, plaćeni godišnji odmor, 48-satni radni tjedan, poboljšanje zakona protiv spolne diskriminacije i uznemiravanja, zaštitu od otkaza u slučaju trudnoće te jednaka prava za osobe zaposlene na pola radnog vremena ili putem ugovora o djelu (radnu snagu koju većinom čine žene), piše Kali Hughes za The Heroine Collective.

Brexit bi mogao ugroziti ova ostvarena prava. Potencijalna nesigurnost za radnice u post-Brexit ekonomiji mogla bi voditi povećanju mjera štednje te ubrzanom opadanju prava žena.

Ministar financija George Osburn upozorio je da bi Britance recesija mogla koštati 800,000 radnih mjesta. Moglo bi se stoga pretpostaviti da predvodnici Brexita Boris Johnson i Michael Grove računaju da je to broj Poljaka, Bugara i Litavaca koji će se vratiti u svoje matične zemlje. Naravno, 25% liječnika koji su stupovi britanskog Nacionalnog zdravstvenog zavoda (NHS) potječu iz ostatka Europe i drugih zemalja, pa čak i ako zagovaratelji ‘ostanka’ David Cameon i Osburne izgube, pobjedu će ostvariti na drugom frontu – svojoj borbi da unište NHS. Čak je i konzervativna parlamentarka, dr. Sarah Wollaston, zato napustila svoju vjeru u napuštanje EU te počela poticati glasače/ice da ostanu u Europskoj uniji.

Mnogi smatraju da izlaskom iz EU Britanija ide prema novom vodstvu, Borisu Johnsonu, bivšem gradonačelniku Londona i zagovorniku Brexita čija se politika u medijima sve više veže uz onu Republikanskog kandidata u SAD-u i poznatog šovinista Donalda Trumpa.

Ako budu demokratski izabrani u sljedećim mjesecima obojica će imati prekomjernu moć, no niti Trump, niti Johnson nisu slučajnost. Njihova prisutnost odraz je vala desnog populizma koji uzima maha diljem Europe i SAD-a.

Britanci se zato moraju zapitati koliko povjerenja imaju u vladu desnog krila čija povijest bilježi takve gadosti poput velikog smanjivanja sredstava za usluge pomoći žrtvama partnerskog nasilja. U prilog ovome ide i nedavna izjava parlamentarke Harriet Harman koja je kazala da zagovarateljima ‘odlaska’, Johnsonu, Farageu i Goveu nikako ne bi vjerovala po pitanju rodne ravnopravnosti.

Važno je stoga primijetiti da je prošle godine nekoliko torijevaca glasovalo protiv EU legislative koja bi velike tvrtke prisilila da otkriju podatke o rodnom jazu u plaćama. Srećom, legislativa je donesena u EU parlamentu i trebala bi stupiti na snagu u travnju 2017. godine, a iako se može smatrati pobjedom za žene, ravnopravnost i društvenu pravednost, treba reći da žene u Velikoj Britaniji i dalje zarađuju oko 20% manje o muških kolega na sličnim pozicijama, i to unatoč Zakonu o ravnopravnosti plaća iz 1970. godine. Ako ovome dodamo i činjenicu da je 54,000 Britanki prošle godine izgubilo posao uslijed trudničke diskriminacije, zaštita koju donosi pripadnost EU od velike je važnosti za sprječavanje opadanja ravnopravnosti.

U debati koja ima moć tako dramatično utjecati na živote žena, važno je isključiti praznu retoriku. Kao odgovor tvrdnjama Priti Patel, Helen Pankhurst, praunuka Emmeline Pankhurst, stoga je kazala:

„Moja se prabaka neumorno borila za prava žena te je posvetila svoj život pokušaju da ženama osigura život slobodan od diskriminacije. Neprihvatljivo je koristiti se njezinim postignućima kako bi se zagovaralo nešto što je toliko u sukobu s duhom međunarodne solidarnosti koja je definirala sufražetski pokret. Naprotiv, vjerujem da bi moja prabaka prva istaknula što EU znači za žene, uključujući ravnopravnost u plaćama i zakone protiv diskriminacije.“

Izlaskom iz Europe i uručujući povećanu moć Westminsteru, počet ćemo živjeti u torijevskom igralištu, smatra Hughes. Uz Škotsku u kojoj dominira većina Škotske narodne stranke (SNP), Britanija će u doglednoj budućnosti ostati čvrsto uporište torijevaca.

Moramo se zapitati, ističe na kraju – Koliko smo vjere spremni/e položiti u ovu konzervativnu vladu? Tko će paziti na prava žena i obitelji? Rezovi socijalnim uslugama za žene bili su značajni, zasigurno ih u post-Brexit fazi možemo očekivati još više.

 

Izvor: The Heroine Collective / Prevela i prilagodila: Željka Vučković


Povezano