Izraziti da mislimo da bi se netko trebao stidjeti zbog svog ponašanja više je od kritike – riječ je u uspostavi odnosa moći nad tom osobom. Dakle, pogrdni izrazi i nisu toliko jednoslojna nakupina riječi, neke od njih objektu čak pripisuju i određenu moć, uz izražavanje negativnog stava.
U ovom slučaju radi se o slutshamingu koji se definira kao praksa kritiziranja žena zbog seksualnog ponašanja koje izlazi van tradicionalnih rodnih uloga, bilo da je riječ o postojećim uzorcima ponašanja ili o pretpostavkama na temelju njezina načinu odijevanja, govora ili osobnosti.
Bloger Alon Levy prilično koncizno definira da je riječ o ‘implikaciji da ukoliko tradicionalno društvo ne odobrava ženin seksualan život, onda bi se ona trebala osjećati krivom i manje vrijednom’. Što uistinu zvuči degradirajuće.
Označavanje droljom, kurvom i fufom lako se može doživjeti i iz ženskih usta. Leora Tanenbaum u knjizi Slut! Growing Up Female with a Bad Reputation objašnjava kako se radi o pozicioniranju sebe na ljestvici:
„Slut-bashing [a.k.a. slutshaming] jeftin je i jednostavan način postizanja da se osjećate moćno. Ako se osjećate nesigurno ili posramljeno zbog vlastite seksualne želje, sve što morate učiniti jest nazvati neku ženu “droljom” i najednom ste vi ona koja je “dobra” i na vrhu društvene hijerarhije.“
A taj je princip izgradnje vlastite pozicije akonto diskreditianja tuđe istovjetan onome u fenomenu femme shaminga. Pojmovi koji se vežu uz ovaj postupak brutalan su, ali i samorazotkrivajuć niz: nosiš rozo pa si curica. Oprezna si u potencijalno opasnim situacijama pa si pičkica. Što opet povlači pitanje – nije li strašno da se čak i sam fokus genitalne fiksacije rodno dihotomijske heteronormativnosti umanjuje ovim izrazom?
Povezivanje umanjenice s negativnim načinom označavanja ženstvenosti i ženskog prikazuje i kako njih smatramo manjima, ali i kako ono manje veličine smatramo manje vrijednim.
Problematičnost odnosa spram femme identiteta nije strana ni feminizmu. Jednako kao što su izražavane skepse spram seksualnog rada ili sposobnosti muškaraca da budu feministi, tako je uvriježena i ta mala zlokobna premisa da feministkinje ne mogu nositi šminku.
Squeamish Kate (blogerica koja se opisuje riječima ‘feministkinja sam od svoje devete godine, a šminku nosim svakodnevno od svoje dvanaeste’) kaže kako je očito oprečnost dominacije butch nad femme identitetima preživjela do današnjih dana feminizma, prokrijumčarivši se i u njegov treći val.
Naravno, kako je sažela jedna blogerica: „Uživati u stvarima povezanim sa ženama i ženstvenošću ne čini me slabijom ili manje vrijednom jer žene i ženstvenost nisu nešto slabije ili manje vrijedno.“
Na queer prefiksiranim online platformama riječ femme se tako često povezuje s femmelezbijskim identitetima. Blogerica MilitantBarbie se sama definira kao arodna i/ili trans osoba, međutim svoj rodni identitet ne odlučuje izražavati uvriježenijim markerima androgine ili genderqueer pojavnosti, te efektivno zaokružuje problem:
„Moj femme identitet ne govori da se ja ovako oblačim za vaše zadovoljstvo. Kaže da vam moje umjetno lutkasto lice ne govori ništa o mojem karakteru, mojim talentima ili što volim činiti u krevetu, dakle provjerite nanovo svoje pretpostavke. On kaže jebe mi se za vaše standarde ljepote koji su patrijarhalni, kapitalistički, cis-seksistički, heteronormativni i diskriminatorni spram debljine, invaliditeta i dobi.“ [K.H.C.] Queer.hr...
