Alanis je bila savršen izbor za ulogu Boga, zaigranog bića koje te voli toliko da pogledom umiruje. Dok stvara soundtrack za vlastiti period života, daje priliku drugima da uglazbe dio svojega. Osim glazbenice, ona je i glumica, performerica, maratonka, spiritualna učenica i učiteljica, a odnedavno i ponosna majka.
Alanis Nadine Morrissette rođena je 1.6.1974., a svoju prvu pjesmu Fate stay with me napisala je 10 godina kasnije. Već u to vrijeme je započela svoju karijeru pojavljivanjima u dječjoj TV emisiji You can’t do that on television. U tinejdžerskim godinama izdala je prva dva albuma koji nisu napustili granice Kanade, a i tamo su imali osrednji uspjeh u usporedbi sa sudbinom koja ju je čekala kasnije.
Jagged little pill je album koji je izdala 1995. na međunarodnom tržištu pod Madonninom izdavačkom kućom Maverick records. Samo u SAD-u prodan je u 16 milijuna primjeraka, a na svjetskoj razini prešao je brojku od 33 milijuna koja mu i dan danas osigurava visoko mjesto na ljestvici najprodavanijih albuma ikad. Tu se nalaze hitovi poput You Oughta Know, Hand in my Pocket , You Learn i Ironic. Album je osvojio brojne nagrade, uključujući Grammyja za album godine.
Promotivna svjetska turneja trajala je nevjerojatnih 18 mjeseci, a taj period ona sada naziva ‘Jagged little pill erom’, za koju kaže:
„Bio je to modus preživljavanja. Radilo se o intenzivnoj, konstantnoj, kroničnoj pretjeranoj stimulaciji i invaziji na moj energetski i fizički prostor.“
Obožavatelji/ce su ju stalno čekali, pratili, dodirivali te joj provaljivali u hotelske sobe i ostavljali poruke među privatnim stvarima. Kako bi se smirila počela je prakticirati Iyengar yogu.
Odmor u Indiji nakon turneje je iskustvo koje je pokrenulo njen spiritualni razvoj i ostavilo utisak na daljnje stvaranje. Njen sljedeći album, Supposed former infatuation junkie, donosi pjesmu Thank you, u kojoj izražava zahvalnost za sva životna iskustva. Ostale pjesme su također u tom smirujućem, pomalo ranjivom tonu.
Under rug swept prvi je album kojeg je samostalno producirala, a za njega kaže da je bila pod utjecajem želje za uklanjanjem razlika između žena i muškaraca, kao i između ljudi općenito.
Njen nastup u emisiji MTV Unplugged je također izdan u obliku albuma. Uslijedio je So-called chaos u kojem Alanis iskazuje zreliji i afirmativniji pristup kaosu zvanom život. Deset godina nakon originalnog albuma, Morissette je izdala Jagged little pill acoustic te nešto kasnije The collection s najvećim hitovima.
Budući da je njeno stvaranje emocionalno zahtjevno, u nekom trenu je poželjela napraviti jednostavnu stvar poput My humps. Upravo to je i napravila za jedan 1. april kada je objavila svoju verziju te pjesme. Osim dobre šale i prilike za vidjeti Alanis u netipičnoj ulozi, radi se i o izjavi protiv iskorištavanja žena u muzičkoj industriji.
Flavors of entanglement njen je sedmi studijski album, koji ponovo sadrži pjesme o njenim privatnim vezama, s nešto plesnijom pozadinom nego ranije. Najnoviji album, Havoc and bright lights, pokazuje da je Alanis ušla u novu fazu života, kao sretno vjenčana žena i ponosna majka. Sina je rodila krajem 2010., a s obzirom da prakticira tzv. attachment parenting (povezujuće roditeljstvo), pri kojemu je majka uvijek uz svoje dijete, zadnji album snimila je u svom dnevnom boravku.
Prvi singl Guardian govori o odnosu prema svom sinu, dok Receive predstavlja njeno shvaćanje da je došla u fazu života kada treba misliti na sebe i primati, kako bi bila dovoljno jaka da može dalje davati drugima.
Najprimjećenija glumačka uloga ona je Boga u filmu Dogma, a uz brojna pojavljivanja u epizodnim ulogama u serijama i filmovima, ponekad glumeći samu sebe, ističe se još i uloga doktorice u popularnoj seriji Weeds. Alanis nije strano ni kazalište niti performans, tako je jednom prilikom izvodila Vaginine monologe, a drugom protestirala protiv cenzure.
Njen proboj na svjetsku scenu ’90-ih otvorio je prostor drugim ženskim izvođačicama poput Shakire, Tracy Bonham, Meredith Brooks, Patti Rothberg te kasnije Pink i Avril Lavigne.
Kroz svoju karijeru Alanis je surađivala s mnogim drugim umjetnicima i aktivistima za održivi razvoj i razvoj svjesnosti. Dala je svoj doprinos humanitarnoj kompilaciji Music for Relief za pomoć Haitiju nakon katastrofalnog potresa te Songs for Tibet za promociju mira.
Alanis je i trkačica, istrčala je maraton za podizanje svjesnosti o poremećajima u prehrani. Kroz svoje tinejdžerske i 20-te godine se i sama borila s tim poremećajima, a danas o tome kaže:
„Primijetila sam da od kada pristupam svojem tijelu kao instrumentu, za razliku od ukrasa, moj odnos prema hrani se potpuno promijenio.“
Alanis se osjeća počašćenom kad čuje da je nekome neka njena pjesma bila soundtrack za neki period života. Mogla bi to biti You oughta know za nakon ružnog prekida, Head over feet za zaljubljivanje, That I would be good za strah od starenja ili Everything za velike ljubavi…
„Vidiš sve, vidiš svaki dio,
vidiš moje svjetlo i voliš moj mrak,
razumiješ sve čega se sramim,
nema toga s čime se
ne možeš povezati
i još uvijek si tu.“
Kada gleda unazad, kaže da je u životu oklijevala izraziti negativne emocije, zbog čega ih je izbacivala kroz svoje pjesme. Primjećuje da je to čest problem kod žena budući da su fizički slabije i stoga se ne osjećaju sigurnima u izražavanju ljutnje.
Danas je pak situacija drukčija, kako kaže:
„Dolazi do potpune promjene one mizogine, šovinističke, patrijarhalne ideje prema onome što ova nova klima postepeno postaje, a to je slavljenje snažne alfa žene. Danas su žene voljene, poštovane i cijenjene na način koji prije samo 10 godina nisam primjećivala.“
U novijim intervjuima Alanis naglašava važnost povezanosti sa sobom i svojim unutarnjim djetetom, s drugima, s Bogom, sa životinjama i s planetom.
„Moja najdraža uloga u životu je biti učenica, tako da imam mnoge učiteljice: Margaret Paul, Debbie Ford, Cheryl Richardson, Sue Johnson, one su spisateljice i javne govornice i na neki način sam bila njihova štićenica, a kako sam ja sad odrasla, naš odnos je postao više suradnički. Također imam podršku da i ja formalnije uskočim u ulogu učiteljice. Cijelo vrijeme prelazim iz jedne u drugu od tih uloga.“
Godine 2018. u kazalištu American Repertory Theater u Massachusettsu premijerno je izveden mjuzikl Jagged Little Pill, za koji su glazbu napisali Alanis i Glen Ballard, a režirala je Diane Paulus.
Ove godine očekuje se i njen deveti album, Such Pretty Forks in the Road, kao i turneja.
Na njezinoj službenoj web stranici možete slušati i podcaste u kojima Alanis razgovara s različitim autorima i stručnjakinjama iz područja filozofije, psihologije i neurobiologije.
