Vim Cola, pravim imenom Pavica Čabrijan (ex. Mijatović), pjevačica je riječke grupe Paraf, i bila je prva punk frontwoman u Hrvatskoj. Pridružila im se u drugoj fazi benda – nakon što ga je napustio dotadašnji frontmen Valter Kocijančić.
Paraf (osnovan 1976.) je u svojoj prvoj fazi bio jedan od pionira punka u Jugoslaviji i šire, a njihov se prvi „službeni“ nastup, u riječkoj dvorani Zajednice Talijana Circolo 22. ožujka 1978., smatra prvim punk koncertom u cijeloj istočnoj Europi.
S dolaskom Vim Cole, Paraf postepeno prelazi s klasičnog, sirovog punk zvuka na sofisticiraniji, mnogo kompleksniji i mračniji, atmosferični, gotovo gotički post punk.
Vim Cola je debitirala 1981. na sjajnom singlu „Fini dečko / Tužne uši“. Iste godine objavljuju album Izleti, a 1984. remek djelo post punka, album Zastave, inspiriran istoimenim Krležinim romanom, prepun misterioznih, proročanskih tekstova koji se djelomično pozivaju na europsku povijest i politiku (neki čak kažu da su predvidjeli raspad Jugoslavije i rat) i izražavaju specifičnu balkansku ili istočnoeuropsku tjeskobu i strepnju – riječima same Vim Cole, “atmosferu beznađa balkanske krčme”, “sivilo svakodnevnice, besperspektivnost”…
Album bi se mogao interpretirati i kao vapaj protiv totalitarizma. Jedna od najupečatljivijih pjesama na albumu, „Željko“, posvećena je studentu Željku Milivojeviću koji je 1983. godine ubijen u Beogradu kada je pokušao uhvatiti jednog od atentatora na turskog ambasadora. Ploča je tiskana u nevjerojatno malom tiražu od oko 400 kopija, ali do danas u krugovima ‘znalaca’ stekla je status kultnog, izgubljenog klasika i jednog od najboljih hrvatskih – i jugoslavenskih – albuma svih vremena.
Pred kraj snimanja Zastava, iznenada od aneurizme u 21. godini života umire gitarist Robert Tičić Tica. Paraf 1986. prestaje s radom; Vim Cola i basist benda Zdravko Čabrijan su se vjenčali i preselili u Bašku na otoku Krku, gdje su otvorili restoran.
Bend se ponovno se okupio 2003., a od 2008. do danas redovito nastupaju u obje postave: punk i post-punk, time dajući publiku priliku da vide i čuju sve faze benda.
Izdavačka kuća Dallas Records objavila je CD box-set Sabrana djela 1976. – 1987. koji uključuje sve njihove albume i singlove te live album i vinil Zastave. Krajem 2022. objavili su koncertni album Delta (Live album 2022), na kojem je zabilježeno 17 pjesama iz svih faza benda, izvedenih u riječkom Exportdrvu. Na albumu su se, kao bonus, našle i tri nove pjesme – “Bez lica”, “Novi Berlin” i “Dosta!“. U planu je, kažu, i novi album.
Rijeka je osamdesetih bujala životom i alternativnom kulturom, koja do danas ostaje utkana u identitet grada. U intervjuu za Vreme, Vim Cola navodi:
„Scenu su stvarali Mrtvi kanal, Protest, Umjetnici ulice, Istočni izlaz, Kaos, Grč, Termiti, Paraf i mnogi drugi; sve frendovi do jaja… U okruženju socijalističkog sivila dogodila se eksplozija kreacije: svirke, Ri Rock, fanzini, omladinski magazin Val, Radio Rijeka koja je puštala naše demo-snimke…”
Također otkriva da su prije svakog koncerta morali odnijeti popis pjesama i sve tekstove na uvid u MUP. Devedesetih su imali prilike i pregledati dosje o bendu kojeg je marljivo skupljao neki paranoični zaposlenik – unutra su bili svi njihovi intervjui, članci u novinama, što su radili, kamo su išli…
O svom statusu kao žene pankerice na tadašnjoj sceni, u istom intervjuu Cola kaže:
„Nikad nisam svoje pripadanje ženskom rodu doživljavala ni kao prednost ni kao nedostatak, niti ga isticala. Ja sam dijete ulice, asfalta, i spol meni nije interesna kategorija već ono što iznutra jesi ili nisi.“
Kaže i da nije imala problema zbog osebujnog izgleda (o kojemu je brujio čitav riječki Korzo nakon svake njene šetnje), osim jednog izoliranog slučaja kada je dobila šamar od milicionera zbog čizama s mrtvačkim glavama i hlačama s remenjem. Njena estetika – kao i poetika – oduvijek je bila „estetika drukčijeg“.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
