Objavljeno

Silovanje se ne može opravdati ili ublažiti – Šutnja ne znači ‘da’

Hrvatski Kazneni zakon razlikuje kazneno djelo silovanja i spolni odnošaj bez pristanka, pri čemu je prvo djelo učinio onaj tko je uporabom sile ili prijetnje drugu osobu prisilio na spolni odnos ili njime izjednačenu radnju, a drugo djelo čini onaj kome druga strana nije pristala na seks, ali je on ipak dobio što je htio.

Iako nam nije jasno kako je moguće da spolni odnos na koji osoba nije pristala ne bude smatran silovanjem, sudac Vrhovnog suda Marin Mrčela pojašnjava zašto je napravljena takva distinkcija u zakonu: „Zato da se napravi razlika kada ima primjene sile ili prijetnje i kada je nema, a to je opet sukladno međunarodno preuzetim obvezama. Kod silovanja se traži primjena sile ili prijetnje i tada je predviđena stroža kazna, a kod spolnog odnošaja bez pristanka to se ne traži i tada je predviđena blaža kazna“.

Počinitelja kaznenog djela silovanja tako očekuje kazna zatvora od  jedne do 10 godina, a počinitelja kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka kaznom od šest mejseci do pet godina.

No, upravo takve situacije kada izričito ‘NE’ izostaje zato što ga žrtva nije u mogućnosti izreći vrlo su izražen problem, i stoga vrijedi ponovno istaknuti besmislenost zakonskog ublažavanja silovanja u kojem nije primjenjena sila. Stvari treba nazvati pravim imenom.

Istraživanje provedeno na Sveučilištu Brown u SAD-u otkrilo je zastrašujuće podatke o učestalosti silovanja na kampusima, a obuhvaćalo je samo slučajeve silovanja dok su žrtve bile pod utjecajem droge ili alkohola, a u kojima je došlo do nasilne vaginalne, oralne ili analne penetracije. Naime, od 483 brucošice koje su sudjelovale u istraživanju, njih 15% priznalo je da su bile žrtve silovanja ili pokušaja silovanja.

Također, istraživanjem se došlo do podatka da je jedna od svakih pet brucošica žrtva silovanja ili pokušaja silovanje za vrijeme prve godine fakulteta.

Budući da se istraživanje ograničilo na seksualno nasilje nad žrtvama koje su onesposobljene alkoholom ili drogom, neki su istaknuli poveznicu između silovanja i konzumacije navedenih opijata. Time se valjda pokušalo aludirati da su žene pod utjecajem droge ili alkohola djelomično krive za vlastito silovanje, čime ih se obeshrabruje da prijave silovatelje, ali i šalje loša poruka potencijalnim žrtvama seksualnog nasilja.

Norvežanka Johanne Bjørnå skrenula je pažnju na još jednu povezanu situaciju . Naime, kada je imala 18 godina, nakon što je zaspala na zabavi, silovao ju je poznanik. Prijavu je podnijela policiji, a optuženi je proglašen krivim i osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora.

U kratkom filmu A Tacit Consent prikazana je grupa prijatelja koji se zabavljaju uz alkohol. Nakon što je malo previše popila, djevojka odlazi spavati. Nakon nekog vremena, za njom dolazi muškarac koji ju siluje. Zanimljivo je da Johannu u filmu glumi njezina sestra.

„Ako žena ili muškarac nije u stanju reći ‘ne’, to ne znači da drugi mogu s njezinim/njegovim tijelom raditi što hoće. Riječ je o silovanju, jer šutnja ne znači ‘da’“, zaključuje Johanna.

Činjenica je da se silovanje ne može ničim opravdati. Stoga su potrebne studije poput ove koje će osvijestiti javnost o ovom sveprisutnom problemu. Nužno je sudjelovanje svih segmenata društva, od obitelji do škole, fakulteta, poslodavaca, ali i državnih institucija kako se žrtve ne bi stigmatiziralo, a počinitelje prikladno kaznilo. [M.R./S.D.] TheGuardian/TheLocal


Povezano