Objavljeno

Počeo novi val napada na reproduktivna prava žena

Ekumenska inicijativa 40 dana za život koja pred bolnicama uznemiruje ljude tražeći ukidanje osnovnih prava žena na vlastito tijelo, u srijedu je započela novi ciklus svojih akcija, a među uključenim gradovima su Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Sisak, Vinkovci, Vukovar, Zadar, Šibenik i Pula. 

Pojedinci i organizacije uključene u inicijativu, 40 će dana, točnije do 29. ožujka, molitvom i postom, te miroljubivim bdijenjem pokušati, kako stoji na njihovoj službenoj stranici, utjecati na lokalnu zajednicu. 

Ovi borci za ukidanje ljudskih prava za vrijeme korizme od jutarnjih sati molitvom nastoje uznemiriti one koji dolaze u pojedine bolnice u navedenim gradovima. Kampanja se održava dva puta godišnje: u proljeće (korizma) i u jesen. Ovaj napad na ženska reproduktivna i seksualna prava dio je međunarodnemolitvene inicijative protivnika pobačaja koja se već odvijala i u nekoliko hrvatskih gradova.

Javne zdravstvene ustanove su dužne ženama omogućiti obavljanje pobačaja na zahtjev jer im je ovo pravo osigurano zakonom. Priziv savjesti liječnika koji ne žele izvršavati pobačaj ne smije biti iznad etičkih načela liječniče struke niti se smije dopustiti povratak u ilegalno obavljanje pobačaja diljem privatnih praksi, pod visoku cijenu – novca i zdravlja.

U nastavku donosimo službenu izjavu Radničke fronte povodom kršenja prava privatnosti pacijenata u KBC “Sestre milosrdnice” od strane prosvjednika protiv prava žene na pobačaj. “U situaciji gdje od nadležnih službi (policije i uprave KBC-a) do sada nije bilo nikakvog službenog odgovora ili postupanja s ciljem zaštite prava pacijenata i pacijentica, smatramo nužnim obavijestiti javnost putem medija o tome kao i prenijeti naš opći stav o tom pitanju”, stav je Radničke fronte.

Pred KBC „Sestre milosrdnice“ zadnjih dana opet bivamo svjedocima prosvjeda protivnikâ prava na abortus. Skupine prosvjednika naglas se mole pred ulazom u bolnicu te gnjave pacijente, osoblje te ostale ljude koji prolaze pokraj njih. Takvo ponašanje problematično je prije svega zato što su bolnice mjesto dijagnosticiranja i liječenja bolestî od kojih su mnoge vrlo opasne po život. Stoga je pacijentima i više nego potreban mir te očuvanje njihove privatnosti. Također je potrebno da liječnici i medicinske sestre rade u primjerenim uvjetima koji ne uključuju događaje poput navedenog.

Radničkoj fronti javilo se već dosta ljudi koji su se požalili na smetanje i uznemiravanje od strane prosvjednikâ. Prosvjednici protiv abortusa su, dakle, u svojim idejama vrlo militantni i ne prežu pred činjenicom da područje bolnice iz gore navedenih razloga nije mjesto za ovakav oblik skupa i promoviranja vlastitih ideja. Osim toga, riječ je o propagiranju vrlo retrogradnih i konzervativnih ideja koje direktno zadiru u raspolaganje tijelom žene te u njezina socijalna i ljudska prava. Protivljenje abortusu dio je konzervativne klerikalne ideologije čije djelovanje seže i do odlučivanja o ljudskom tijelu od strane pretpostavljenog „moralnog autoriteta“. Pravo žene da raspolaže svojim tijelom trebalo bi ostati njezino pravo te se u to nikakve pretpostavljene „moralne instance“ ne bi smjele petljati, naročito ne one iz klerikalnih krugova.

Međutim, pitanje prava na abortus nije samo pitanje „prava na izbor“. Štoviše, ono uopće zapravo i nije „pravo na izbor“, već uglavnom posljedica egzistencijalne prinude – nemogućnost pružanja dostojnog života djetetu, mogućnost otkaza za vrijeme trudnoće i porodiljnog, male porodiljne naknade, itd. Boreći se za „prava nerođenog djeteta“, prosvjednici u potpunosti zanemaruju te konkretne socijalne okolnosti u kojima se žene sve češće nalaze. Njihov bunt uopće nije orijentiran prema katastrofalnom stanju u društvu, već samo prema idejama svojih autoriteta koji sve više ulaze u javni prostor (osim ovog primjera utjecaja klerikalne ideologije na zdravstveni sustav, imamo stalne i dugogodišnje primjere djelovanja iste ideologije u obrazovnom sustavu).

Postavlja se opravdano pitanje do koga je uopće stalo prosvjednicima? S obzirom na spomenute društvene okolnosti, minimum koji se ženama može osigurati jest pravo na besplatan abortus u javnoj zdravstvenoj instituciji izvršen pod paskom stručne osobe – liječnika-ginekologa.

Na duži rok, umjesto raspravâ o moralnosti takvih činova, na koje se nijedna žena olako ne odlučuje, svi bismo se trebali boriti za društvo u kojem će žena imati pravo odlučivati sama o svom tijelu, ali i za društvo u kojem nijedna žena neće biti prisiljena na pobačaj samo zato što si ne može priuštiti dijete zbog siromaštva, životnih okolnosti, nedostatka društvene brige za djecu itd. To je jedini racionalan i efikasan način borbe za smanjenje broja pobačajâ – ako je nekome do toga stalo, umjesto kvazimoralističkog osuđivanja svisoka ženâ u tom nezavidnom položaju, trebali bi se usmjeriti na borbu za veći dječji doplatak, za svima dostupne vrtiće, za javno financirano i svima dostupno školstvo i zdravstvo itd.

Osim toga, bolje je i ne pomišljati koliko bi zabrana abortusa u javnom zdravstvu povećala ilegalne abortuse koje bi izvršavale nestručne osobe, što bi nesretne žene dovelo u još težu egzistencijalnu situaciju, a možda i u životnu opasnost! Misle li protivnici abortusa o tome? Koliko bi bolesti i smrti tek stvorila kriminalizacija abortusa? Stoga je prosvjedničko ponašanje iznimno štetno, naročito zato što se odvija na način tobožnjeg djelovanja na liječničku savjest.

Pravo na prosvjedovanje ne bi se smjelo ukinuti, ali prostor bolnice je zbog navedenih razloga sasvim neprikladno mjesto, a sâm prosvjed orijentiran je prema rješenjima koja zanemaruju svaki socijalni aspekt te bi donijela puno gore posljedice nego što je to abortus. Sve u svemu, smatramo da je važno izboriti i očuvati sekularnost u javnim institucijama, ali ponajviše ženska reproduktivna i socijalna prava koja se spomenutim idejama žele znatno ugroziti.


Povezano