Objavljeno

Pet predrasuda koje (ni)su doživjele promjene

Biologija nas je naučila lako prihvatiti stereotipe koji sežu iz davnih dana ljudske evolucije. Žene rađaju što ih veže uz dom i djecu, dok je za muškarce bila rezervirana javna sfera. No, većina stereotipa kakve poznajemo danas, svoja su značenja mijenjala tijekom povijesti.

1. Muško i žensko mjesto ili koga ide što

Tijekom stoljećima evolucije muškarci su shvaćani kao lovci sakupljači, dok su žene stvarale dom. U tome nema ništa sporno, neki tvrde i danas. To su bili svjetovi koji se nisu smjeli preklapati, a industrijska revolucija samo je naglasila te razlike.

Devetnaesto stoljeće donijelo je ‘kult ženskog roda’ s majčinstvom kao full-time profesijom. Što je razvijeniji industrijski svijet bio i više se pažnje usmjeravalo na radništvo, to su više jačale granice između spolova.

2. Stereotipi o homoseksualcima mijenjaju se češće nego odjevne kombinacije gay muškaraca

Ako su nas pisci sitcoma išta naučili, to je da gay muškarci imaju puno zajedničkog sa straight ženama, a lezbijke koje nisu ‘lipstick lezbijke’ su naravno, tetovirane badass motociklistice. Unatoč današnjem stereotipu kako su gay muškarci ženskasti, u renesansi većina je muškaraca bila biseksualna. 1930ih, ‘muževne žene’ (i one koje su na primjer, uživale u sportu i ostalim tzv. muškim aktivnostima) smatrane su potencijalnim straight droljama. Zanimljivo je da, prije 1860ih homoseksualnost nije bila uočljiva.

3. PMS nije uvijek činio žene iracionalnima

U Grčkoj, Hipokrat je za loše raspoloženje krivio maternicu, a kao lijek preporučio seks. Kada je kršćanstvo uzelo maha i seks postao grijeh, ti iracionalni izljevi bijesa bili su rezultat pretjerane konzumacije odnosa dok se u 18. stoljeću smatralo kako je PMS simptom predugog razdoblja bez trudnoće. Danas, brojni znanstvenici ne pronalaze utjecaj na promjene raspoloženja i PMS smještaju u posve različit period ciklusa. Žene su za vrijeme ‘onih dana u mjesecu’ stereotipno smatrane kujama, a muškarcima je to realno obrazloženje svake emocionalne reakcije žene kao proizvoda njezinih spolnih organa.

4. Plakanje kao simbol muževnosti

U davnoj Grčkoj Odisej (heroj Trojanskog rata) povremeno bi briznuo u plač. Muške suze su se očekivale ako je čast obitelji bila u pitanju kako u antičkoj Grčkoj, tako i u Srednjem vijeku, među japanskim samurajima i čak od heroja Beowulfa. Od 19. stoljeća suze su slavljene kao znak iskrenosti, integriteta i snage. Danas se ta, prije svega prirodna pojava, smatra znakom slabosti rezerviranim za žene.

5. Rozo je za cure

Odmah nakon rođenja, uniformiramo i obilježavamo dijete bojom kako ne bi došlo do zabune između roda i spola. No, nekad su stvari bile drugačije. 1918. editorijal Earnshaw’s Infants’ Department-a smatrao je da je “roza snažnija boja, simbol odanost i srdačnost te prava boja za dečke, dok je plava nježnija i delikatnija, ljepša za curice.” Oglašivači su 1940. ipak odlučili da je roza za malene princeze. Zanimljivo je da su Roosevelt kao dijete oblačili u haljinice jer je tada to bilo moderno, a on je unatoč tome, postao je predsjednikom SAD-a četiri puta zaredom.

Jedino konzistentno ponašanje koje se smatra normalnim je težnja da se bude striktan i isključiv u vezi definiranja što normalno ponašanje predstavlja te je prihvaćeno biti krajnje uskogrudan prema onima koji se ne uklapaju. Cracked… [I.C.]


Povezano