Objavljeno

NY: Počela UN-ova 58. Komisija o statusu žena

Svjetski lideri/ice, sastali su se u ponedjeljak u UN-ovom sjedištu u New Yorku, kako bi na 58. godišnjoj Komisiji o statusu žena, koja se održava do 21. ožujka, razmotrili globalni napredak na polju ženskih prava u okviru milenijskih razvojnih ciljeva.

Ovogodišnje zasjedanje, osobito je važno jer će se raspravljati kako ubrzati osnaživanje žena putem novih milenijskih razvojnih ciljeva nakon 2015. godine.

Velik broj aktivista/kinja za ženska prava Komisiju pohodi u ulozi promatrača, a iako ne mogu utjecati na formalne pregovore, koje će voditi delegati zemalja članica, zahtijevat će da se u zaključnom dokumentu samita kao samostalan cilj istakne rodna ravnopravnost i osnaživanje žena, te da rodna ravnopravnost bude glavno uporište pri određivanju ostalih razvojnih ciljeva za period nakon 2015. godine.

Pozitivna je i činjenica da su tijekom posljednjih 18 mjeseci neki ministri iz Afrike, Amerika, Kariba i Europe, te neka tijela UN-a i Međunarodna federacija za planirano roditeljstvo (IPPF) podržali prijedlog da se rodna ravnopravnost istakne kao samostalan cilj.

Izvršna direktorica UN Women, Phumzile Mlambo-Ngcuka, u svom uvodnom govoru, ono što zemlje članice UN-a trebaju učiniti, sažela je u SHE (ona) imperativu. On uključuje zaštitu žena i djevojaka od svih oblika nasilja, njihova ljudska prava, uključujući seksualna i reproduktivna prava, pravo na obrazovanje, posjedovanje zemlje, jednake prihode i sva duga prava koja im pripadaju, te ravnopravno sudjelovanje u donošenju odluka u svim sferama života.

Od svega navedenog, smatra se da će seksualna i reproduktivna prava žena biti najkontroverzniji dio rasprave, budući da mnoge zainteresirane strane vjeruju da mogu ugroziti instituciju braka i tradicionalne obiteljske uloge, te povećati broj pobačaja i promiskuitet mladih. Religiozne i druge konzervativne skupine pozivaju svoje vlade da ustanu protiv seksualnih i reproduktivnih prava. S druge strane, Vatikan, zemlja u statusu trajnog promatrača u UN-u, koja je prošle godine predložila više amandmana nego ijedna druga, ove godine za sad nema primjedbi.

Također, spomenuti treba i mogućnost usvajanja ‘klauzule suverenosti’, amandman prema kojem su države članice obvezne osigurati ženska prava samo ako su u skladu s nacionalnim zakonima i razvojnim prioritetima. U suštini, ovo znači da države članice čiji zakoni diskriminiraju žene mogu slobodno ignorirati završni dokument mjera koje će Komisija predložiti. Ovaj amandman prošle je godine predložila Afrička skupina, a da se neće usvojiti odlučeno je tek u završnim satima pregovora.

Rowan Harvey, savjetnica za ženska prava organizacije ActionAid,koja je upoznata s prvim nacrtom završnog dokumenta, kaže da ima mjesta optimizmu, ali predviđa tešku borbu za postizanje progresivnog dogovora. „U prvom redu, radi se o tome da su neke države voljne držati se proteklih sporazuma o ženskim pravima, dok druge, jasno daju do znanja da bi rado odustale od sporazuma kao što su Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Ono što ustvari žele, jest vratiti se 20 godina unatrag i zaustaviti borbu za rodnu ravnopravnost.“

Mlambo-Ngcuka ističe da borba za ženska prava traje već više od 100 godina, te da dokidanje diskriminacije žena mora postati postignuće ranog 21. stoljeća, definirajući upravo to misijom ove generacije.

Izvršni direktor UN-ovog fonda za stanovništvo, Babatunde Osotimehin, naglasio je da muškarci moraju prihvatiti rodnu ravnopravnost i prestati kontrolirati živote žena, te da je nužno mijenjati postojeće strukture moći koje ženama onemogućuju ostvarivanje njihovih prava. [Ž.S.] The Guardian/thefworld…


Povezano