Norveška je prva među europskim državama, još 1993. godine, uvela federalno reguliranu kvotu za očinski dopust. Od ukupnog plaćenog roditeljskog dopusta dodijeljenog nakon rođenja djeteta, posebna 10-tjedna kvota dodijeljena je očevima te se ne može prenijeti na majke.
Norveški službenik Audun Lysbakken objasnio je za Guardian kako ova kvota osim što garantira očevima slobodno vrijeme mijenja njihove stavove o rodu i odgoju:
“Prije nekoliko godina ovo bi bilo vrlo kontroverzno … No danas je upravo suprotno. Danas bi ne uzeti očinski dopust bilo kontroverzno. Tokom 20 godina mentalitet ljudi se zaista promijenio. Norvežani smatraju da je normalno za očeve da provode vrijeme sa svojom djecom. Ako želimo da žene uživaju ravnopravnost na radnome mjestu, moramo bolje podijeliti odgovornosti kod kuće.”
Očinski dopust ili pappapermisjon i dalje je kontroverza u konzervativnim norveškim krugovima budući da se smatra odviše društveno ograničavajućim, no jedno se ne može osporiti:
u 20 godina od kad je zakon na snazi, rodni jaz u plaćama upola je smanjen. Godine 1991. kretao se oko 20%, a 2010. pada na 8.1%.
U SAD-u se mogu naći različiti podaci o tome koliko zapravo manje žene zarađuju od muškaraca, međutim, pripisivati ovaj jaz tome da žene manje vremena provode na radnom mjestu, problematično je upravo zbog činjenice da je manji broj radnih sati kod žena neupitno vezan uz njihove roditeljske obveze.
Norveški zakon o roditeljskom dopustu pristupa ovom problemu na kreativan način. Prema Pew Research centru, brojke na globalnoj razini pokazuju kako je plaćeni roditeljski dopust zapravo povezan s većim nesrazmjerom u plaćama i to zbog toga što pretežno majke ostaju kod kuće. Međutim, rješenje nije u ukidanju plaćenog roditeljskog dopusta, već u poticanju očeva da uzmu slobodno vrijeme, kako sav teret ne bi bio na majkama.
Mijenjanje stavova i očekivanja poslodavaca kako bi s jednakom vjerojatnošću očekivali da će roditeljski dopust zatražiti muškarac kao i žena, može koristiti zaposlenim ženama, pa i ženama bez djece, na nekoliko važnih načina:
- Teret ostajanja kod kuće nakon rođenja djeteta neće više padati samo na žene.
- Stavovi o odgoju mijenjat će se kada postane prihvatljivo da očevi uzimaju roditeljski dopust, te će čak i u godinama nakon rođenja djeteta žene biti u mogućnosti raditi ‘treću smjenu’ što će im dati priliku da odrade jednak broj sati kao i muškarci tijekom svojih karijera.
- Poslodavci neće zanemarivati žene po pitanju promaknuća, povećanih odgovornosti, te posljedično većih plaća iz straha da će biti odsutne s posla jer planiraju roditeljstvo. Muškarci će kao i žene uzimati slobodno kada postanu roditelji.
- Trenutačno muškarci roditeljski dopust doživljavaju kao rizik, čak i ako je ponuđen, jer se obično koristi kao majčinski dopust. Ovo će se promijeniti kada poslodavci budu znali da zakon zahtijeva od očeva udio u ukupno odobrenom roditeljskom dopustu. [P.Č.] PolicyMic…
