U organizaciji Veleposlanstva Republike Francuske u Hrvatskoj i Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI u Kući Europe je u srijedu, 7. veljače, održan skup pod nazivom Usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života – Kako unaprijediti ravnopravnost žena i muškaraca u današnjem svijetu rada u europskim društvima? Prisutni su imali priliku čuti domaća i Francuska iskustva u ovom području, kao i primjere iz prakse.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske Višnja Ljubičić ukratko je predstavila svoj projekt Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena – usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života, izloživši već svima dobro poznate statistike o raspodjeli kućanskih poslova, većoj nezaposlenosti žena i rodnom jazu u plaći. Uz to, na primjeru kazališne predstave objasnila je kako mladi mogu usvojiti ustavno načelo ravnopravnosti spolova. Naglasila je i da se mladi kroz sustav formalnog obrazovanja ne upoznaju sa statistikama vezanim uz rodnu ravnopravnost niti ih se potiče da promišljaju rodne stereotipe.
Na neizbježnu opasku iz publike kako na događanju posvećenom usklađivanju obiteljskog i poslovnog života gotovo da i nema muškaraca, Pravobraniteljica je odgovorila da su neki muškarci itekako zainteresirani za živote i prava žena, no oni uglavnom dolaze iz neokonzervativnih i vjerskih organizacija.
Zatim, sociologinja Nicole Gadrey i njezin suprug, ekonomist Jean Gadrey predstavili su svoje istraživanje o korelaciji između stupnja obrazovanja i rodne neravnopravnosti u Francuskoj. Danas sve više raste broj žena s diplomama, no već tri godine po završetku obrazovanja možemo vidjeti da se u profesionalnom smislu žene razvijaju sporije i teže od muškaraca: imaju niže plaće i rjeđe su na rukovoditeljskim pozicijama iako su više obrazovane. Govorili su i o ekonomskim gubicima koji proizlaze iz neravnopravnosti; primjerice, u 40 godina radnog staža žena gubi više od 300 tisuća eura. Makroekonomska procjena pak pokazuje da je ukupni godišnji gubitak za gospodarstvo gotovo 100 milijardi eura, odnosno 183 milijarde ako se uračunaju i doprinosi. Drugim riječima, “trošak” rodne nejednakosti u Francuskoj iznosi čak 11,6% BDP-a.
To se doista čini kao veliki gubitak, no nažalost nitko se nije sjetio spomenuti koji je dobitak za ekonomski sustav u kojem živimo, a to je sav reproduktivni, neplaćeni i potplaćeni rad koji obavljaju najčešće žene. Teško je zamisliti kako bi se mogla ostvariti ravnopravnost žena i muškaraca bez radikalnih izmjena odnosa u svim sferama života, ali posebice trenutnog ekonomskog stava koji uvelike ovisi o nejednakostima i izrabljivanju.
Budući da ovakve skupove raznorazni dužnosnici i službenici rado koriste za promoviranje postignuća vlastitog resora, za riječ se javila Katarina Ivanković Knežević, državna tajnica u Ministarstvu rada, koja je prisutne izvijestila o nastojanjima vlade da unaprijedi položaj žena, konkretno kroz program “Zaželi” (o kojem smo pisale ovdje) koji omogućuje ženama u ruralnim područjima da se osposobe za poslove skrbi o starijim osobama. “Brojne žene to već ionako rade, pa je to samo prirodni nastavak toga,” objasnila je državna tajnica. Najavila je i novi projekt vrijedan 300 milijuna kuna koji započinje 8. ožujka, a kroz koji će se poticati smjenski rad vrtića sufinanciranjem plaća “teta, spremačica i kuharica“. (A što je s muškarcima, pitate se? Pa, sigurno će se naći plaća i za kojeg domara.)
U drugom dijelu skupa francuski veleposlanici u Hrvatskoj, Philippe i Corinne Meunier, nadugo i naširoko predstavili su “inovaciju” koja je osmišljena u sklopu modernizacije francuske diplomacije i jačanja profesionalne ravnopravnosti žena i muškaraca. Naime, rad u diplomaciji zahtijeva velike žrtve u obiteljskom životu jer jedan od partnera mora odustati od vlastite karijere (to je najčešće žena) i slijediti drugog partnera u stranu zemlju, ili pak zadržati karijeru ali živjeti razdvojeno. No, osmišljeno je rješenje: ako oboje rade u diplomaciji, oba supružnika postat će veleposlanici. Tako sada francuski porezni obveznici plaćaju dvije osobe umjesto jedne, a sve kako bi obitelji nekolicine privilegiranih diplomata ostale na okupu. “Stare tradicije mogu se izmijeniti,” inspirativno je poručila Corinne, dodavši da “žene u diplomaciji samo trebaju steći više samopouzdanja”, što će doprinijeti jačanju rodne ravnopravnosti.
Primjere dobre prakse Grada Zagreba predstavila je Elizabeta Knorr iz Ureda za međugradsku i međunarodnu suradnju i promicanje ljudskih prava (skraćeno: UMMSPLJP). Riječ je o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelje i novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta. Govoreći o uspješnosti mjere roditelja odgojitelja, gradonačelnikova trbuhozborka navela je da je prošle godine 2500 djece ispisano iz vrtića, čime su rasterećeni kapaciteti zagrebačkih predškolskih ustanova. Iz publike se mogao čuti komentar da je Grad Zagreb jedini u Hrvatskoj ostvario tzv. barcelonski cilj od najmanje 90% djece (u dobi od 3 godine do polaska u školu) obuhvaćene predškolskim programom, stoga ispisivanje djece iz vrtića teško da može biti shvaćeno kao pozitivni učinak. “Nisam to baš tako mislila,” pravdala se Knorr, a na pitanje hoće li biti provedena evaluacija ove mjere (koja, usput rečeno, majke i ponekog oca koji je koristi zadržava izvan tržišta rada na duži period), odgovorila je da je zasad prerano za evaluaciju te da se ona može provesti tek za dvije ili tri godine. (T.B.)
