U želji da istraži vidljivost hrvatskih umjetnika u globaliziranom prostoru nakon raspada Jugoslavije i rušenja Berlinskog zida, Tihana Puc skupila je podatke s 3707 samostalnih i skupnih međunarodnih izložbi te sudjelovanja umjetnika na različitim festivalima. U svojoj je doktorskoj disertaciji na talijanskom Institutu za napredne studije Lucca pokazala da više od 80% hrvatskih vizualnih umjetnika/ca mlađe generacije nema nikakvu vidljivost na međunarodnoj sceni.
Na temelju takvih podataka ponudila je rangiranje hrvatskih umjetnika/ca, prema kojem u konačnici zadržava vidljivu rezervu. Naime, podaci u najširem kutu promatranja obuhvaćaju ukupno 6400 sudionika/ca koji su izlagali u ukupno 71 zemlji, ali kad se izdvoje važnije izložbene aktivnosti od 1991. do 2012., koje Tihana Puc po veličini i dometu smatra “međunarodnima”, podaci se sažimaju na 14 zemalja s oko 50 sudionika/ca.
Čak 80% izložbenih aktivnosti na međunarodnoj umjetničkoj sceni orijentirano je na euroameričke zemlje, a prije svih zemlje Zapadne Europe i SAD-a. Slični su i podaci za druge države nastale raspadom Jugoslavije: izlagači iz Kosova, Makedonije, Slovenije i Srbije najviše izlažu u Njemačkoj, Italiji, Sloveniji i SAD-u.
Tihana Puc ističe da je čak 87% izložbenih događaja organizirano u neprofitnom sektoru, a samo 11% u profitnom. Izložbe u kojima su sudjelovali hrvatski autori/ce, a koje su tematski uokvirene područjem Balkana ili Istočne Europe, organizirale su gotovo isključivo neprofitne organizacije, ali ih je tržište brzo prepoznalo.
Najprisutniji umjetnici izlažu po 25 do 30 puta godišnje i taj se broj povećava. Tako, od 1991. do 2012. Mladen Stilinović izlagao je 321 put, Sanja Iveković 319 puta, a David Maljković je od 1996. sudjelovao na 253 izložbe. Ti se podaci ne smiju uzeti doslovno, nego kao pokazatelj rastućeg broja izložaba organiziranih u svijetu i ne treba ih smatrati evaluacijom umjetničke pozicije autora/ice, ističe Puc.
Na izložbama koje su spomenutih 20 godina u inozemstvu organizirale hrvatske institucije, kustosi/ce i umjetnici/e, najčešće se spominju imena Mladena Stilinovića (28), Alena Floričića (26), Dalibora Martinisa (24), Vlade Marteka, Gorana Trbuljaka, Željka Kipkea i Davida Maljkovića (23) te Sanje Iveković i Andreje Kulunčić (20).
Ovo je prvo istraživanje utjecaja nacionalnih inicijativa i institucionalnih “strategija” u Hrvatskoj na tom području, objašnjava mlada povjesničarka umjetnosti. Vjerujem da ovaj rad može pridonijeti u tom pogledu, te se dokazati kao baza za preispitivanje uloge nacionalnih institucija i njihovih inicijativa u okviru pozicioniranja hrvatskih umjetnika na međunarodnoj sceni, ističe autorica, koja je bila stipendistica Instituta za napredne studije Lucca, ali nije imala financijsku podršku ni jedne hrvatske institucije.
Na kraju svoga istraživanja Tihana Puc zaključuje da je interakcija pojedinih dijelova nacionalnog sustava suvremene umjetnosti i međunarodnog umjetničkog sustava izrazito neujednačena, budući da su samo određeni dijelovi i sudionici/e iz nacionalnog umjetničkog okruženja uključeni u međunarodnu mrežu. Zajedničko strateško djelovanje bilo je ključni modus operandi onih “istočnih” scena koje su uspjele uspostaviti veći stupanj međunarodne prepoznatljivosti i prisutnosti, prije svih, poljska i slovenska scena, zaključuje Tihana Puc. Kulturpunkt…
