“Proživjela sam cijeli svoj život u uvjerenju da bi svi ljudi svijeta mogli naučiti živjeti zajedno i u miru kada bi bili odgojeni bez predrasuda.”
“Brončana Venera”, “Crni dragulj”, “Jazz Kleopatra”, Josephne Baker ili pravim imenom Freda Josephine Mcdonald, slavu je stekla 1920-tih godina u Francuskoj kao ‘jedva odjevena‘ plesačica i pjevačica.
Ipak, Josephine je bila puno više od same zabavljačice; njen život obilježila je strastvena borba protiv rasizma unutar američkog Pokreta za građanska prava, aktivna je bila i u Francuskom pokretu otpora, a ujedno je i prva Afroamerikanka koja je glumila u svjetski poznatom filmu ZouZou (1934).
Josephine Baker rođena je 3. lipnja 1906. u gradu St. Louis u saveznoj američkoj državi Missouri. Nedugo nakon njezinog rođenja, otac je ostavio Josephine i njenu majku Carrie, nakon čega se majka brzo preudala. Josephine je već s 8 godina radila kao čistačica i spremačica u bogatim obiteljima kako bi se uzdržavala i pomogla majci financijski.
S 13 godina napušta ovaj posao zbog diskriminacije s kojom se susreće, a nedugo zatim prestaje i sa školovanjem te pronalazi konobarski posao. U to vrijeme vjenčala se sa svojim prvim suprugom, Willie Wellseom, no par se ubrzo razvodi. Josephine se udala četiri puta u svojem životu, no, kako nikada nije financijski ovisila o svojim supruzima, bez oklijevanja je iz loših brakova i odlazila.
Od svojeg drugog muža Willie Bakera je preuzela prezime, prvenstveno zato što joj je u to vrijeme karijera krenula uzlaznom putanjom, tj. već je bila upamćena kao Josephine Baker.
Zanimljivo je istaknuti i da je Baker imala niz afera sa ženama (od kojih je možda najpoznatija ona s umjetnicom Fridom Kahlo) zbog čega ju se danas smatra jednom od važnih figura LGBT povijesti.
Josephine je vrlo rano razvila ljubav prema plesu i pjevanju i vrlo se rano počela uzdržavati nastupajući na ulici. Svojim nastupima je privukla veliku pažnju; 1919. je nastupala s poznatim “The Jones Family Band and The Dixie Steppers”, a proslavila se nastupom u mjuziklima Shuffle Along i The Chocolate Dandies.
U razdoblju dok je američka jazz glazba bila na vrhuncu popularnosti u Francuskoj, Baker s “La Revue Nègre” nastupa u poznatom Théâtre des Champs-Élysées. Ovo se pokazalo kao prekretnica u njezinoj karijeri. Naime, Baker je ondašnju publiku naprosto oduševila svojim egzotičnim plesom. Njezina popularnost u Parizu otad je stalno rasla; uskoro je počela nastupati u “La Folie du Jour”, u poznatom Follies-Bergère kazalištu, a nekada u to vrijeme nastupila je i u svojem najpoznatijem kostimu koji se sastojao od šesnaest banana povezanih vrpcom.
Haljina je izazvala divljenje i vinula je u visine popularnosti i do današnjeg dana ostala njezinim zaštitim simbolom. Do 1927. Josephine je bila najbolje plaćena zabavljačica u svijetu, a uskoro se iskazala i kao glumica, i to u filmovima Zou-Zou te Princeza Tam-Tam.
Potaknuta svojom slavom u Francuskoj Josephine 1936. odlazi u Ameriku s nadom da će doživjeti istu slavu i u svojoj rodnoj državi i potvrditi se kao izuzetna zabavljačica. No, u Americi se suočava s velikim rasizmom: ondašnja američka javnost teško je prihvaćala crnu ženu s toliko moći i utjecaja. Baker se vratila u Francusku slomljenoga srca te se odrekla američkog državljanstva i prihvatila ono zemlje koja ju je voljela, Francuske.
Samo tri godine poslije, 1939., kada je Francuska objavila rat Njemačkoj Baker je pokazala izuzetnu hrabrost i ustrajnost u borbi protiv nacizma. Baker je bila aktivna dopisnica francuskog Pokreta otpora. Njena najveća uloga bilo je krijumčarenje tajnih poruka u njezinim pjesmaricama. Kao priznanje za njezin rad dodijeljen joj je orden “Croix de guerre” i “Rosette de la Résistance“, kao i titula viteza Nacionalnog reda Legije časti.
Nakon što se iskazala kao hrabra, odvažna i neustrašiva iskazala se i u američkom Pokretu za građanska prava. Tijekom 50-tih godina 20. stoljeća Baker se stalno vraćala u Ameriku gdje je konstantno odbijala nastupati ispred segregirane publike, držala je predavanja na sveučilištu o segregaciji i rasizmu, a pisala je i članke o problemima rasizma. Baker je cijelo vrijeme boravka u Americi doživljavala opetovani rasizam u klubovima, restoranima i hotelima.
Uskoro je počela aktivno raditi sa NAACP (National Association for the Advancement of Colored People) koji je zbog njenog aktivnog i značajnog sudjelovanja u borbi za jednakost 20. svibnja proglasio danom Josephine Baker. Godine 1963. Baker je zajedno s Marthin Luther Kingom sudjelovala u maršu na Washington te je među mnogim drugim značajnim ličnostima održala kratak govor. Također, Baker je tada bila jedna od rijetkih govornica na maršu.
Nakon Kingove smrti, njegova supruga Coretta Scott King je pozvala Baker da preuzme dužnost njezinog muža kao voditeljica pokreta, no Baker je odbila navodeći da su “njena djeca premlada da bi izgubila svoju majku”.
U ovo vrijeme Baker je krenula s usvajanjem djece te ih je na kraju usvojila dvanaest diljem svijeta. Svoju je obitelj nazivala The Rainbow Tribe, a željela je kroz primjer pokazati kako djeca (a tako i ljudi) različitih nacionalnosti, vjeroispovijesti i boje kože mogu biti braća i sestre.
Baker je održala svoj zadnji nastup 8. travnja 1975. godine slaveći 50. godina svog rada. Nastup je bio apsolutni uspjeh, a na njemu su se našle i zvijezde poput Sophie Loren, Micka Jaggera, Diane Ross, Lize Minnelli i drugih. Četiri dana kasnije Baker je pronađena mrtva u svojem krevetu okružena mnoštvom pozitivnih osvrta na njen poseban koncert.
Josephine Baker je sa sigurnošću bila jedna od najvećih zvijezda svojega vremena. No, više nego zvijezda bila je hrabra i odvažna aktivistica i borkinja za prava i mir u svijetu kako u javnom životu, tako i u privatnom. Za kraj, uživajte u nastupu ove “strašne žene” te se nadahnite energijom koju je širila oko sebe.
