Zaklada Kultura nova objavila je publikaciju o utjecaju pandemije COVID-19 i zagrebačkog potresa na organizacije u suvremenoj kulturi i umjetnosti.
Autorice publikacije su Krešimir Krolo, Željka Tonković, Dea Vidović i Ana Žuvela, a riječ je o rezultatima prve faze longitudinalnog istraživanja o utjecaju pandemije COVID-19 i potresa koji je 22. ožujka 2020. pogodio Zagreb, na organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, a koje je Zaklada u okviru Odjela za istraživanje i razvoj pokrenula u svibnju 2020.
Neki od ključnih motiva za ovo istraživanje, osim očite potrebe da se empirijski sagledaju posljedice utjecaja globalne krize i potresa na kulturni i umjetnički sektor, uključuju nužnost da se te posljedice istraže iz nekoliko perspektiva:
- uloge i pozicije kulture i umjetnosti u društvenim i ekonomskim procesima tijekom krize
- simultanih procesa ranjivosti i otpornosti kulturnog sektora
- posljedica prelijevanja negativnih učinaka krize na kulturni i umjetnički sektor na cjelokupni ekosustav
- kreiranja politika, tj. instrumenata, mehanizama i mjera međunarodnih, nacionalnih i lokalnih javnih politika implementiranih radi suzbijanja neposrednih i dugoročnih utjecaja krize.
Istraživanje je u ovoj prvoj fazi obuhvatilo 74 organizacije, od čega većinu čine udruge (71,6%), a manji dio umjetničke organizacije (28,4%). Od ukupnog broja organizacija, najviše je onih sa sjedištem u Gradu Zagrebu (47,3 %).
Posljedice potresa u Zagrebu u ožujku 2020. godine osjetilo je čak 56,1% svih organizacija obuhvaćenih istraživanjem. Od toga ih je 80% prijavilo štetu na uredskim prostorima, 57,1% na prostorima za kulturno-umjetničke aktivnosti, 35% za uredski inventar, a 30% za opremu i drugi inventar. Posljedica toga je da čak 75% organizacija izravno pogođenih potresom rade od kuće, 45% svoje aktivnosti provodi u drugom prostoru, dok je 90% prilagodilo program online prostoru.
Što se pak pandemije tiče, njezin utjecaj je bio sveobuhvatan i dramatičan: ispitanice su kao najpogođenije aspekte rada navele putovanja i mobilnost (89,1%) te realizaciju kulturno-umjetničkih aktivnosti (82,2%). Također, 76,7% organizacija navodi da je pandemija pokazala da se ne mogu sve kulturnoumjetničke aktivnosti prenijeti u online medije.
Više od pola organizacija navodi da su doživjele pad tržišnih prihoda, potpora i donacija te prihoda iz javnih proračuna, a upozoravaju i na negativan utjecaj pandemije na zapošljavanje. Nadalje, 79,4% organizacija odgodilo je ili otkazalo angažman vanjskih suradnika/ca, a zabrinjavajuć je i podatak da je 13,5% organizacija bilo prisiljeno otpustiti dio svojih radnica/ka.
Istraživanje je pokazalo da su organizacije u kulturi i umjetnosti dodatno ugrožene uslijed potresa i pandemije, ali su i spremne brzo i adekvatno reagirati na krizne uvjete. Može se pretpostaviti da brza reakcija proizlazi iz njihovog kontinuiranog rada u nestabilnim uvjetima koji su ih izvještili da se u konfrontiranju s različitim krizama brzo pripreme, prilagode i reagiraju na promjene i izazove.
Međutim, upozoravaju autorice, otpornost organizacija nije kvaliteta koja bi se dugoročno trebala uzimati kao razlog za daljnje neadekvatno bavljenje izvaninstitucionalnim sektorom u kulturi s pozicije javnog sustava i politike.
Cjelokupne rezultate istraživanja možete pronaći ovdje, a publikaciju možete preuzeti i u .pdf formatu. [T.B.]
