Nada Šoljan, ugledna prevoditeljica s engleskog koja je cijeli radni vijek posvetila književnom prevođenju, dobila je u četvrtak Nagradu za životno djelo Društva hrvatskih književnih prevodilaca (HDKP), koje je na svečanosti u Klubu književnika dodijelilo i godišnje Nagrade Josip Tabak.
Kao posebna vrijednost njezinih prijevoda u obrazloženju se ističe što ne zastarijevaju. Potvrda tome je i što nijedno od djela najvećih autora koje je prevodila, Steinbecka, Hemingwaya, Faulknera, Fowlesa, Orwella, nikad nije ponovno prevođeno, a neki od tih prijevoda stariji su od pola stoljeća.
Šoljan je svoje znanje prenosila i na mlađe naraštaje, radeći kao lektorica na slavistici u Londonu te kao dugogodišnja predavačica engleskoga na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Hrvatske čitatelje zadužila je, među ostalim, prijevodima djela P. Shaeffera, J. Steinbecka, T. Hardyja, E.R. Burroughsa, J. Kerouaca, H. Pintera, E. Hemingwaya, E.A. Poea, W. Faulknera, A. Ayckbourna, P. Ustinova, J. Fowlesa, G. Orwella, N. Gordimer, K. Ishigura, V. Nabokova i A. Munro. Brojni njezini prijevodi drama uprizoreni su u hrvatskim kazalištima.
Primivši nagradu, Šoljan je rekla da uživa u tome da stalno prevrće riječi i voli svoj posao, a „velika je stvar kad čovjek radi nešto što mu je ugodno”.
Xenia Detoni osvojila je godišnju nagradu za prijevod proznog djela, za roman „Knjiga sjećanja” Petera Nadasa, kojim „hrvatskom čitatelju domišljato približava neke suptilno opore, elementarnom sočnošću mađarskog leksika natopljene registre autorova diskursa”.
Sead Muhamedagić dobitnik je godišnje nagrade za prijevod drame „Posljednji dani čovječanstva” Karla Krausa, kojim je, stoji u obrazloženju, svoj bogati prevoditeljski opus proširio nakon godinu dana posvećenog rada još jednim prevodilačkim uspjehom, a zahvaljujući golemom prevoditeljskom umijeću, zavidnom poznavanju povijesne, kulturološke i društvene dimenzije austrijske književnosti i hrabroj prevoditeljskoj poetici.
Za prijevod djela namijenjenog djeci i mladima nagrađen je Ozren Doležal, za „Zlu zubaricu” Davida Walliamsa, čije rečenice „glatko teku i ne ometaju napetost radnje, fraze i onomatopeje, organski su dio našeg razgovornog jezika, a englesku kulturu servira tako nenametljivo da niti ne primjećujemo kako nas podučava”. Culturenet...
