Objavljeno

Gorki zalogaji Joanne Bator

Foto: Fortepan / Leskó Imre

Val poljskog ženskog pisma baziranog na magičnom realizmu, feminizmu i arkadijskom ugođaju unatrag je par godina zapadnoeuropsko kulturno žalo zapljusnuo zahvaljujući Nobelovoj nagradi za spisateljicu Olgu Tokarczuk. Ali, ali, ova je književnost u užem smislu nezamisliva bez autorica na istom tragu poput Grażyne Plebanek i Joanne Bator. Zaustavimo se ipak na kako književno-umjetničkom, tako i onom znanstvenom i teorijskom djelu potonje Bator, čiji je pretposljednji roman Gorko, gorko u prijevodu Mladena Martića objavljen u kolovozu 2023. godine. Njemački prijevod, objavljen u Austriji par mjeseci kasnije, autorici je ove godine donio laureat Europske nagrade za književnost.

Rođena 1968. godine u Walbrzychu, 68 km jugozapadno od Wrocława, ova antropologinja i sveučilišna nastavnica debitirala je 2001. godine studijom „Feminism. Postmodernism. Psychoanalysis”, koja joj omogućuje daljnje studije u inozemstvu, gdje predaje kao sveučilišna profesorica. Drugi joj je naslov bio roman Kobieta (djevojka, op. aut.), za kojom je uslijedila Japanska lepeza, esejističko-putopisna proza kojom je požnjela nagradu Beata Pawlak. Danas se Lepezu smatra klasičnim vodičem za suvremeni orijentalizam građanske Poljske.

Kvadraturu kuće od riječi zakucala je romanom Pješčana gora, prevedenim i kod nas 2011. godine, opet iz Martićeve ruke. Knjige su joj prevedene na desetke jezika, a s idućim romanom Mračno, skoro noć iz 2013. godine osvaja Nike, glavnu književnu nagradu u Poljskoj. Po romanu je snimljen i film prikazivan u više zemalja, kao i na Netflixu. Tada je već Bator odlučila živjeti isključivo od pisanja. Danas živi u Varšavi u braku s fotografom Krzystofom Łukasiewiczom.

Sam je naslov Gorko, gorko inače poštapalica iz svatovskih običaja kojom se potiče mladence na prvi poljubac kako bi empatijom utrnuli gorčinu života, dok se natuknice iz prologa pripovjedne linije romana raspredaju na dihotomiji sela i grada. Tu je fama jurodivog ekscentrika i vidovnjaka iz dubine prošlog stoljeća protjeranog iz planinskog seoceta zapuštenog lječilišnog turizma i pas-čuvar glavne junakinje s magijskim i/ili poganskim karakteristikama. Račvajući se višestruko na obiteljsku generacijsku sagu, baš kao i raniji prijevodni naslov Pješčana gora, publika koja ovo pismo još nije upoznala prepoznat će ugođaj koji podjednako duguje južnjačkoj neutješnosti Flannery O’Connor kao i prpošnom originalističkom kompleksu Krisztiana Grecsoa, doduše, protiv patrijarhata.

Protagonistica ‘gorkoga’ romana Kalina Serce i sama je spisateljica, a svojim prezimenom samo najavljuje ljubavne tragedije, i to one kroz četiri generacije junakinja, ulančanih nepretencioznom naracijom u nizovima nezavisno-složenih rečenica, koja na pamet priziva i književnost Rujane Jeger, odnosno dojam usmenog prepričavanja pretočenog u tekst. Na strukturnoj razini, intonacija ovakvog nelinearnog pripovijedanja s pojačanim tonom sarkastične histerije neizostavno povlači paralele s djelom Elfriede Jelinek. Rukopis koji vodi k prepoznavanju njezinih junakinja, od parabake Berte do bake Barbare i majke Violette, u dosluhu je s arhetipskim ženama iz Tokarczukinog Pravijeka, ali nije im niti tako daleko, kćeri koje su morale postati majkama da bi bile žene.

Joanna Bator (foto: Anto Magzan)

Joanna Bator je gostovala na Festivalu svjetske književnosti 2024. u društvu Zorana Ferića i moderatora Romana Simića. U skladu s pitanjem odlazaka i povrataka iz Sto godina samoće Garcije Marquesa, koju sjedeći na neuglednoj betonskoj zgradi u poljskoj provinciji čitaju protagonistice njezinih romana, Simić je Bator priupitao što nju tjera na povratak u mjesto iz kojeg je sama željela otići. „Govoreći o odlascima i opsesivnim povratcima, rekla bih da je odgovor potreba za slobodom. Poći prema horizontu bila je najveća želja moga ‘jastva’, krenuti dalje i vidjeti svijet. Prvi put sam otputovala u svijet s 18 godina, odmah nakon mature, ali ne zaboravimo da u vrijeme komunizma stavka putovanja i nije bila baš najjednostavnija”, obznanila je s pozornice.

Životni ju je put iz rodnog Walbrzycha poveo u Wrocław, a odande u Varšavu i Berlin, te potom u New York i Tokio. Kazala je kako su joj opsesivni povratci u vrijeme kad se već formira kao autorica isprva počeli nalikovati prokletstvu. Stanovala je u Švicarskoj, Alpama, na grčkim otocima i SAD-u, nasuprot kojima u njezinom pismu uvijek ostaje prizor baš i ne prelijepa gradića na obroncima nekakvih padina u Donjoj Šleziji. Kroz Gorko, gorko iskristaliziralo se da ga ipak naziva svojim majčinskim krajem i da je ovaj mali potisnuti topos polučio proširivanjem granica. Iako u svom zavičaju nije bila pretjerano sretna, na kraju je konstatirala kako je ulaženje pod kožu zajednice koju je isprva ostavila za sobom ipak prije bilo bogatstvo nego li prokletstvo.

Prokletstvo ‘smrdljivog gradića’, tepamo mu ovdje štulićevski, patrijarhat u kojem je odrastala ženska dinastija po čijim su baštinicama prozvana poglavlja ovog romana, poput je kakvog ormarića s policijskim dosjeima budući da su generirale stanovite delikte. Otkrivajući svoj pripovjedni glas u uvodnom poglavlju, Bator kaže kako joj je baš pozicija sveznajuće pripovjedačice zanimljiva, jer ne samo da nije poznavala povijest svoje obitelji, već ni pojedine osobe o kojima piše. Na djelu je uspostava feminističke metodologije, jer naglašava odsustvo muškog pripovjedača, odnosno history, a tekst nastavlja graditi na bizarnostima preuzetima i od Garcije Marquesa, poput one da je Buendijina kćer jela zemlju. Motiv hrane svoj finalni moment ima u deliktu kanibalizma budući da je baka glavne junakinje ubila svojeg oca iz odmazde za dugogodišnje incestuozno zlostavljanje te od njega napravila kobasice.

Ukratko, ovo djelo ostaje zapaženo kao primjer snažnog pripovijedanja i emocionalne dubine, romana o ljubavi, gubitku i osamostaljenju.


Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.

Povezano