Margaret Anstee, jedna od prvih diplomatkinja Ujedinjenog Kraljevstva, vodila je jedanaest UN-ovih akcija diljem svijeta te je bila prva žena na čelu jedne mirovne misije, a sve to u vrijeme kada je diplomacija, kako je izjavila u intervjuu za Bloomberg, bila bastion muškog šovinizma.
Za razliku od danas, kada žene čine rekordnu jednu trećinu članova Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, u počecima je svoje karijere 1950-ih godina, Anstee bila naviknuta na to da je nazivaju prostitutkom ili smatraju tajnicom svoga zamjenika.
Unatoč tome što je UN prije gotovo 20 godina donio rezoluciju kojom je prepoznata važnost ženskog sudjelovanja u rješavanju konflikata i donošenju političkih odluka, Vijeću sigurnosti trebalo je trinaest godina da provede odluku kojom žene trebaju činiti najmanje 30% Vijeća sigurnosti, odnosno 5 od ukupno petnaest predstavnika zemalja članica.
W5 ili 'women five', kako ih zovi u Ujedinjenim Narodima, za Anstee su 1980-ih bile nezamislive, ona je uvijek bila sama u prostoriji punoj diplomata, generala, diktatora i tajnika UN-a.
Nakon udaje je pak bila prisiljena napustiti britansku diplomaciju zbog toga što su joj vlasti odbile dopustiti da vodi UN-ovu misiju. Vjerovali su, kako kaže, „da su žene sposobne samo tipkati i raditi zabilješke“.
Angolski vojni vođa optužio ju je jednom prilikom da u New York ide napraviti pobačaj u tajnosti, jer radi na crno kao prostitutka, dok je u stvarnosti Vijeću sigurnosti podnosila izvješće o UN-ovoj misiji koju je vodila. Također, urugvajski ju je službenik jednom prilikom na recepciji predstavio kao suprugu glavnog tajnika UN-a Daga Hammarskjolda.
Usprkos tome što danas žene u UN-u više ne trpe mizogine napade poput onih koji su obilježili karijeru Margaret Anstee, muškarci su i dalje suzdržani prema diplomatkinjama. „Dok ne steknete samopouzdanje, ne vjeruju vam kao što bi da ste muškarac. Tijekom svečanih primanja, neki muškarci raspravljaju, a kada se pojavite, onda promijene temu i počnu vam davati komplimente“, govori rumunjska ambasadorica Simona Miculescu o takvim diskretnim načinima diskriminacije.
Prema izvještaju 'Women in Politics Map 2014', žene tvore 17.2% ministarskih pozicija i 21.8% parlamentarnih mjesta, međutim, iako se njihov sve veći ulazak u političku arenu očituje kao pozitivna promjena, još uvijek ne sudjeluju u politici na najvišim razinama.
Najveći izazov mladim ženama u diplomaciji ipak predstavlja balansiranje između obitelji i karijere, radi koje su prisiljene propustiti važne događaje iz privatnog života. „Nadam se da za buduće naraštaje žena takva žrtva neće biti potrebna, ali mi smo generacija koja treba popločati put kako bi žene bile smatrane jednakima, a da bismo bile jednake zapravo smo morale učiniti više“, istaknula je Kristalina Georgieva, povjerenica za humanitarnu pomoć Europske Komisije. [I.M.Ž.]
