Kad se danas spomene humani papiloma virus, i laiku i liječniku prva je asocijacija rak vrata maternice. No riječ je o razmjerno čestoj spolno prenosivoj infekciji poglavito mladih ljudi, koja je uglavnom benigna.
Kad se danas spomene humani papiloma virus, i laiku i liječniku prva je asocijacija rak vrata maternice. No riječ je o razmjerno čestoj spolno prenosivoj infekciji poglavito mladih ljudi, koja je uglavnom benigna.Do danas je identificirano više od 150 genotipova HPV-a i većina nije povezana s rakom niti s drugim bolestima. Onkogenima (uzročnicima raka) u prvom se redu smatraju tipovi 16 i 18 koji su dokazani u oko 70 posto karcinoma. Međutim, nalaz tih virusa ne znači da će se razviti karcinom. U 90-95 posto slučajeva HP virusi se s vremenom spontano eliminiraju iz organizma.
Na tržištu danas postoje dvije vrste cjepiva protiv HPV-a. Istraživanja na temelju kojih su odobrena pokazala su da u više od 90 posto slučajeva sprječavaju kroničnu infekciju i pojavu intraepitelne displazije (CIN II-III) i drugih anogenitalnih promjena uzrokovanih HP virusima 6, 11, 16 i 18 u mladih žena negativnih na HPV.
Displazija površinskog sloja (epitela) sluznice vrata maternice smatra se prethodnicom invazivnog cervikalnog karcinoma. Međutim, činjenica da cjepivo sprječava displaziju ne mora značiti da sprječava i invazivni karcinom - možda ga samo odgađa, ili uopće nema ujecaja na njegovu pojavnost. O stvarnoj učinkovitosti cjepiva može se govoriti tek onda kad se dokaže da ono prevenira klinički relevantnu bolest i smanjuje smrtnost (produžava život).
Kliničke studije s cjepivom trajale su prekratko da bi to mogle demonstrirati i dokazi da je HPV cjepivo spriječilo ijedan slučaj invazivnog karcinoma ili da je spasilo ijedan život ne samo da nisu podastrti prigodom registracije, nego ih nema ni dan-danas.
Postoji i čitav niz dodatnih momenata koji problematiziraju učinkovitost cjepiva. HPV vakcina većinom se preporučuje djevojčicama u dobi od oko 11 do 15 godina, i to stoga što je djelotvorna u HPV negativnih, dakle uglavnom prije početka spolne aktivnosti. Međutim, ispitanice u kliničkim studijama na temelju kojih je cjepivo odobreno bile su starije, točnije imale su 15-26 godina. O mogućoj učinkovitosti cjepiva u preadolescentnoj grupi zaključilo se, odnosno pretpostavilo samo na temelju njihova imunološkog odgovora (a ne citološkog nalaza). Upravo je nevjerojatno da se za djevojčice u dobi u kojoj se preporučuje cijepljenje o efikasnosti toga postupka zaključuje samo ekstrapolacijom.
Nadalje, trajanje zaštitnog učinka vakcine je nepoznato, što znači da se ne zna je li potrebno docjepljivanje i kada. Često ne postoje ni podaci o HPV specifičnostima pojedine sredine, a o dinamici genotipova HPV-a kroz vrijeme da i ne govorimo. Spominje se i mogućnost da se kao posljedica cijepljenja razviju nove, onkogenije (opasnije) virusne varijante. Sumnje u stvarnu učinkovitost HPV cjepiva pojačava i činjenica da su sve studije na temelju kojih je vakcina odobrena bile financirane od njihovih proizvođača, a autori istraživanja priložili su dug popis farmaceutskih tvrtki s kojima surađuju.
Dakle, o djelotvornosti cjepiva može se reći da je na temelju onoga što do sada znamo ona samo teoretska, odnosno spekulativna. U tekstovima nadležnih institucija i stručnih društava (u nas npr. Hrvatskog društva za urogenitalne i spolno prenosive infekcije) tvrdi se da je HPV cjepivo izrazito sigurno. No dezinformacijama nikad kraja.
Kliničke studije na temelju kojih je registrirana HPV vakcina bile su dizajnirane na način koji ne omogućuje adekvatno prepoznavanje nuspojava i obilovale su metodološkim slabostima. Istovremeno, druga znanstvena istraživanja i izvještaji povezali su ovo cjepivo s čitavim nizom nuspojava, među kojima su: smrt, konvulzije (grčevi), sinkopa (gubitak svijesti), ortostatska hipotenzija (pad krvnog tlaka), gubitak vida, parestezije (trnci), paraliza, Guillain-Barreov sindrom, facijalna pareza (kljenut ličnog živca), sindrom kroničnog umora i drugi. A o gastrointestinalnim i kožnim reakcijama da i ne govorimo.
Ipak, vakcina se uvodi na područje raka, indikacija za cjepivo širi se s prevencije zaraznih na prevenciju malignih bolesti, a to otvara neizmjerne mogućnosti za zaradu. Projekt s takvim financijskim potencijalom i ambicijom ne može se provesti bez političke podrške. Ta se potpora jasno prati od razine regije iz koje dolaze proizvođači, preko nacionalnih i europskih zakonodavnih i izvršnih tijela, natrag do razine lokalnih političkih, odnosno zdravstvenih vlasti.
Bitan su sudionik ove razgranate infrastrukture, kao što je već spomenuto, škole. Samo u Zagrebu tijekom 2011. godine održano je 109 predavanja u osnovnim školama. Preuzeto pokroviteljstvo Predsjednika Republike, Sabora, Vlade RH, Ministarstva zdravlja i lokalnih vlasti, nažalost nije samo političko, već i financijsko; riječ je o tome da državne vlasti i institucije iz javnih izvora financiraju privatni korporacijski projekt. Pitanje je rade li to svjesno, tj. uz korupciju, ili su tek neuki i naivni?
Isto pitanje mora se postaviti i liječnicima. A odgovor uključuje sve spomenuto. Da, liječnici su korumpirani, i to se odnosi na vodeće stručne autoritete na području HPV-a i cijepljenja. Oni su i neuki, no to vrijedi za „obične” liječnike praktičare, koji iz niza razloga ne čitaju originalna znanstvena istraživanja niti ih znaju tumačiti, kao što ne čitaju ni drugu neovisnu i kritičku medicinsku literaturu. I utoliko su naivni. Naivni jer vjeruju da je ono što im se prezentira kroz profesionalnu izobrazbu objektivno i vjerodostojno. Potonje, naravno, vrijedi i za pacijente, odnosno potrošače medicinskih usluga.
Živimo u svijetu dezinformacija i poluinformacija, ne samo u području medicine. Umjesto da nas prepušta samima sebi, zdravstveni bi sustav trebao osigurati vjerodostojnost nalaza medicinske znanosti i njihovu nepristranu distribuciju liječnicima i javnosti. U takvom sustavu bilo bi nemoguće masovno prakticirati skupi medicinski postupak koji, uz nuspojave, određenoj (rizičnoj) skupini (žena) u dalekoj budućnosti možda malo smanjuje šansu za razmjerno rijetku bolest za koju već postoje efikasne metode prevencije, otkrivanja i liječenja (dijagnosticiran na vrijeme rak materničnog vrata uspješno se liječi malim kirurškim zahvatom).
U takvom bi sustavu cijepljenje protiv HP virusa bilo jasno i glasno odbačeno kao apsurdno, a posvetili bismo se promidžbi i primjeni daleko pouzdanijih, sigurnijih i jeftinijih postupaka - spolnom prosvjećivanju mladeži (u prvom redu izbjegavanje promiskuiteta), te obuhvatu svih žena redovitim citološkim pregledom koji je zaslužan za značajan pad smrtnosti od raka materničnog vrata širom svijeta. [Lidija Gajski] H-alter...
