Diskriminacijski, okrutni, nehumani i degradirajući postupak – tako su stručnjaci iz Komiteta za ljudska prava opisali zakone u Irskoj pozivajući na njihovu promjenu nakon procesa koji je proživjela žena tražeći način da na siguran način izvrši pobačaj.
Amanda Mellet je 2011. godine tijekom 21. tjedna trudnoće saznala da njen fetus ima nasljednu deformaciju koja bi dovela do smrti djeteta u trudnoći ili nakon rođenja.
U Irskoj, zemlji koja ima najstrože zakone protiv pobačaja te gdje je on u potpunosti ilegalan osim kada predstavlja prijetnju po život žene, zakon ne dopušta pobačaj ni u slučajevima incesta, silovanja, urođenih malformacija ili kada je utvrđeno da fetus neće preživjeti izvan utrobe. Procjenjuje se da je samo u 2015. godini oko 3,451 žena putovalo iz Irske u Veliku Britaniju kako bi potražilo medicinsku pomoć u slučaju pobačaja prema Britanskom odjelu za zdravstvo (British Department of Health).
Prema priloženoj žalbi Mellet, stručnjaci za ljudska prava UN-a su zaključili da je ona mogla birati između ‘nastavljanja svoje ne-živuće trudnoće ili putovanja u drugu državu noseći umirući fetus, po vlastitom trošku, daleko od podrške obitelji i povratak u neoporavljenom stanju’.
Mellet je putovala u Veliku Britaniju kako bi pobacila i vratila se nakon 12 sati jer si nije mogla priuštiti duži ostanak. Nakon što joj bolnica nije ponudila nikakvu opciju za ostatke djetetovog fetusa, neočekivano je primila pepeo poštom 3 tjedna nakon procesa. Po povratku u Irsku odbijeno joj je savjetovanje i medicinska njega za žene koje se odluče za pobačaj.
Ovakvim je postupkom doživjela mnoga negativna iskustva, mentalnu i emocionalnu bol suočavajući se s društvenim normama i zakonima u državi koje je mogla izbjeći da je mogla završiti trudnoću u familijarnom okruženju. Između ostalog njeno poniženje je bilo dodatno pogoršano nedostupnosti informacija o mogućem pobačaju. Abortion Information Act u Irskoj omogućava pružateljima zdravstvene skrbi da pacijentima daju informacije o slučajevima kada je pobačaj legalan u Irskoj ili u inozemstvu, ali ih sprječava da na bilo koji način potiču pobačaj.
Smatra se da je po prvi puta internacionalni komitet za ljudska prava prepoznao da kriminalizirajući pobačaj država kriminalizirala osnovna ljudska prava kao pravo izbora na život. Iako oni nemaju pravo mijenjati zakone, pozivaju državu da ublaži zakone i uvede pristupne mjere za dobrovoljno završavanje trudnoće kako bi izbjegli slične prekršaje u budućnosti. Također su se složili da Mellet mora primiti potrebnu kompenzaciju kroz psihološki tretman koji joj je bio uskraćen. Osim toga, Irska mora poduzeti mjere kako bi pružatelji zdravstvene njege doprinijeli potpunim informacijama o sigurnom pobačaju bez straha od kažnjavanja.
Irski ministar zdravstva Simon Harris je nakon čitanja izvještaja komiteta bio upoznat sa svim uznemirujućim iskustvima koje je proživjela žrtva, a izvršni direktor Amnesty Internationala u Irskoj, Colm O’ Gorman je pozvao vladu da reagira brzo kako bi riješila problem i donijela reforme u skladu s prijedlozima komiteta.
“Nadam se da će jednoga dana, uskoro, žene u Irskoj imati pristup zdravstvenoj skrbi koja ima je potrebna u vlastitoj državi, gdje mogu biti s voljenima, s vlastitim medicinskim osobljem, i gdje imamo svoj poznati krevet kojemu možemo ići kući i plakati u njemu. Podvrgavanje žene tolikoj dodatnoj boli i traumi se jednostavno ne smije nastaviti.” rekla je Mellet.
Potičući Irsku vladu na promjene kroz ovaj pojedinačan slučaj vlada se mora potruditi da i ostale žene ne prožive isto kroz što je prošla Mellet.
Slučaj će zasigurno odjeknuti i potaknuti aktiviste/ice za ljudska prava diljem svijeta i ohrabriti žene na djelovanje u ostalim državama sa strogim zakonima o pobačaju koji zakonski predstavlja kriminalno djelo. (K.J) Guardian, Atlantic…
