Radio na kojem je radila Ivana Lekšić, radijska novinarka i urednica iz Bjelovara, najmanje dvije godine je uredno od Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija dobivao stotine tisuća kuna, lažirajući emisije i programski sadržaj temeljem kojeg mu Vijeće za elektroničke medije davao novac. O svemu je javno obavijestila Ministarstvo kulture još 7. veljače, ali niti od njih niti od Vijeća za elektroničke medije nije dobila odgovor.
Radio na kojem je radila Ivana Lekšić, radijska novinarka i urednica iz Bjelovara, najmanje dvije godine je uredno od Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija dobivao stotine tisuća kuna, lažirajući emisije i programski sadržaj temeljem kojeg mu Vijeće za elektroničke medije davao novac. O svemu je javno obavijestila Ministarstvo kulture još 7. veljače, ali niti od njih niti od Vijeća za elektroničke medije nije dobila odgovor.Naime, emisije za koje bi postaja početkom godine dobivala novac snimale su se na kraju godine i potom bi se na CD-u slale Vijeću uz popratnu dokumentaciju o vremenu i razdoblju navodnog emitiranja emisija, kao potvrda da je novac doista namjenski iskorišten.
Većina emisija snimljena je tijekom jednog tjedna u studiju; novinari bi sjeli u studio i izmišljali sadržaj i koncept primjeren nazivima i opisu emisija koji su poslani Vijeću početkom te godine, uz popratne jinglove koji su snimljeni samo za ovu priliku. Niti jedna od tih snimljenih emisija, dakako, nikada nije emitirana u eteru, već su samo služile kao fiktivno pokriće za dobiveni novac u minuloj godini.
Tijekom godine, Lekšić smatra da je takvih emisija snimljeno više od šest, s tim da je svaka lažirana emisija snimljena u više „epizoda”, odnosno onoliko koliko je potrebno za pravdanje dobivenih sredstava. Na taj se način tijekom 2011. i 2012. godine iz Fonda izvuklo nekoliko stotina tisuća kuna. Sadržaj fiktivnih emisija bio je vezan uz ravnopravnost spolova, nacionalne manjine, emisije o kulturi, dječje emisije, pa čak i informativne dijelove programa.
U opasci koju je Ivana Lekšić ostavila na stranici Ministarstva napisala je kako je lažirano najmanje 70 posto sadržaja. No, ako bismo išli po pojedinim godinama, broju emisija, onda taj postotak raste na sigurno 90 i nešto posto, s obzirom na količinu materijala koji je naknadno nasnimljen za potrebe pravdanja novaca dobivenih iz Fonda, smatra Ivana.
Za takvu praksu znali su svi zaposlenici ili većina njih, a poslodavac, odnosno nakladnik radijske frekvencije, je smišljao i provodio takvu politiku. Također, Lekšić je već jednom s kolegama upozorila članove Vijeća za elektroničke medije na sve što su prisiljeni raditi na radijskim postajama, ali su dobili komentar: „Ma nije to baš tako” i spretan prelazak na sljedeću temu.
Iako je na sastanku bio predsjednik Vijeća za elektroničke medije Zdenko Ljevak, nikakva nadzorna inspekcija nije došla na radio na kojemu je radila, niti je čula da je takvih inspekcija bilo.
Radi opiranja prevarama, Lekšić je doživjela izravne i neizravne prijetnje. Osim što je jasno davano na znanje da, ako se ne ispuni ono što je naredio poslodavac, ostaješ bez posla, nekolicini je rečeno da će ih se profesionalno i moralno uništiti, te da neće više dobiti posao u medijima, što se i dogodilo Ivani.
Već duže vrijeme ne može dobiti posao nigdje u struci na području Hrvatske, jer ti ljudi kojima se otvoreno suprotstavila vladaju dobrim dijelom medija. Ali, što je najgore, njihovi medijski prijatelji i partneri imaju daleko širi utjecaj od dvije županije u kojima sam radila, zaključuje Lekšić. [H.Š.] H-alter.org...
