Iako prema procjenama djevojčice čine 40% sveukupnog broja djece vojnika, programi reintegracije nisu prilagođeni njihovim potrebama. Budući da ih se pogrešno promatra isključivo kao ʺseksualno robljeʺ, postaju nevidljive u procesu demobilizacije i stoga je tijek njihove rehabilitacije otežan, piše The Guardian.
Kategorizirane kao žrtve seksualnog zlostavljanja, u sjeni ostaju njihove vojne sposobnosti, a ranjivost djevojaka varira od skupine do skupine. Primjerice, u Kolumbiji ljevičarske gerilske skupine FARC i ELN vojnike i vojnikinje tretiraju ravnopravno, dok desničarske paravojne skupine prigrljuju rodne stereotipe.
Neki tvrde da je skrb koju djevojčicama pružaju programi razoružanja, demobilizacije i reintegracije (DDR) minimalna i nedostatna. Ti su programiizvorno namijenjeni odraslim vojnicima, a s vremenom su u njih uključene žene, dječaci vojnici i naposljetku djevojčice vojnikinje.
„Vojno iskorištavanje djevojaka potvrđeno je u Kolumbiji, DR Kongu, Timor-Lesteu, Pakistanu, Šri Lanki, Ugandi i na zapadu Afrike. U DR Kongu ih je trenutno oko 12,500. No, unatoč visokim brojkama djevojke ostaju po strani i nemaju velike koristi od programa demobilizacije i reintegracije. Štoviše, nitko ne zna koja je sudbina većine djevojaka povezanih s oružanim skupinama jednom kad završe proces DDR-a “, navodi se u priopćenju Svjetske banke.
One često skrivaju svoju povezanost s oružanim skupinama jer u tradicionalnim društvima biti dio DDR programa znači potvrditi sumnjivu prošlost i ugroziti budućnost. „U društvu gdje je rodna diskriminacija duboko ukorijenjena i gdje se ‘vrijednost’ djevojaka definira kroz prizmu seksualne čistoće i bračne podobnosti, stigma upuštanja u seksualne aktivnosti, istinita ili ne, može dovesti do društvenog izopćenja i akutnog osiromašenja“, rekao je za IRIN Richard Clarke, direktor organizacije Child Soldiers International.
Potreba za rodnom ravnopravnošću
Neugodna je realnost da neki sukobi pridonose ubrzanom rastu rodne emancipacije. Tijekom novačenja u nepalskom građanskom ratu, neki su roditelji ponudili svoje kćeri u zamjenu za sinove. Od 23,610 maoističkih boraca, 5,033 bile su žene, a od toga 988 djevojčica. „Borkinje su razvile novi osjećaj ponosa i dostojanstva, zbog osobnih odricanja, hrabrosti, vojnih podviga i mogućnosti napredovanja“, navodi se u izvješću Tone Bleie iz Centra za mirovne studije sa Sveučilišta u Tromsøu.
Nakon primirja 2006. godine „djevojčice i žene opet su se našle pri dnu društvene ljestvice u tradicionalnom nepalskom feudalnom društvu“, izjavio je za IRIN Desmond Molloy, član grupacije International Research Group on Reintegration. Bivši maoistički borci koji su tijekom sukoba podržavali rodnu ravnopravnost, nakon sukoba su promijenili mišljenje.
„Brak između pripadnika različitih kasti, te brak općenito, bio je potican u kantonmanu. To se pokazalo kao nepremostiva zapreka za reintegraciju mladih djevojaka u društvo, pogotovo zato jer je većina imala djecu. Budući da su te djevojke smatrane promiskuitetnima, trpile su osude obitelji da bi ih naposljetku odbacilarodbina i zajednica“, rekao je Molloy.
Gubitak moći
Nekoć ravnopravne s muškim kolegama, mnoge kolumbijske vojnikinje suočile su se s dvostrukim standardima u civilnom životu. „Neke djevojke u ilegalnoj oružanoj skupini iskuse osjećaj moći i kontrole kojeg ne bi mogle doživjeti živeći u relativno konzervativnom šovinističkom društvu“, stoji u izvješću Overcoming Lost Childhoods humanitarne organizacije Care International.
Privučene obećanjem rodne ravnopravnosti, žene su u eritrejskom ratu za nezavisnost činile čak 25-30% svih boraca. „Mnoge bivše vojnikinje žale za ratnim godinama. Osjećale su da ih se poštuje i jednako tretira, ali to je sve izgubljeno nakon rata kada su gurnute prema tradicionalnim rodnim ulogama“, piše u izvješću Young Female Fighters in African Wars: Conflict and its Consequences iz 2008. godine.
Mada su žene u DDR programima izučile razna zanimanja, nisu se uspijevalezaposliti i tako osigurati egzistenciju. „Osim toga, bivše vojnikinje teško su mogle stupiti u brak nakon rata, zato što su muškarci obično tvrdili da su te žene izgubile ženstvenost. Mnogi bivši vojnici razveli su se iz tog razloga i oženili ženama koje nisu bile u ratu“, navodi se u izvješću.
Dualnost
Svestranost djevojčica vojnika koje služe kao borkinje, špijunke, domaćice, dostavljačice i tzv. bush wives, čini ih vrlo cijenjenima među naoružanim skupinama što im kasnije otežava reintegraciju.
Unatoč tome, djevojčice vojnikinje su u sjevernoj Ugandi i za najmanje prekršaje kažnjene mučenjem ili bičevanjem. „Postoji želja da ih se prisilina neku vrstu pasivnosti, dok se u isto vrijeme očekuje da budu borkinje. Ta dvojnost, kao i seksualno nasilje, čininjihovu rehabilitaciju složenijom“, izjavila je za IRIN Linda Dale, direktorica organizacije Children/Youth as Peacebuilders.
Zbog dugog zatočeništva neke pate i od Stockholmskog sindroma. Budući da su silovane i kasnije udane za napadače s kojima imaju djecu, osjećaju se rastrgano. Po povratku kući zajednica ih odbacuje smatrajući ih oštećenom robom, što rezultira krizom identiteta i manjkom samopoštovanja.
Nevidljivost
Pretpostavke i očekivanja ljudi koji rukovode DDR programima također mogu utjecati na reintegraciju djevojčica. Za djevojčice vojnikinje često se pretpostavlja da „nisu regrutirane i iskorištavaneu vojne svrhe, nego da tek slijede skupinu. Posljedica ovih pretpostavkije nevidljivost desetaka tisuća djevojaka u DDR programima, iako se situacija proteklih godina poboljšala“, rekao je Clarke.
„Lakše je uočiti momke s puškama i lakše ih se bojati“, izjavio je za IRIN Phillip Lancaster, bivši šef DDR programa za UN-ovu misiju u DR Kongu te dodao kako ti programi mogu „zanemariti djevojke zbog pretpostavke da one ne predstavljaju istu prijetnju“.
„Prema mom osobnom iskustvu djevojčice su često nevidljive za DDR programe koji usko definiraju pojam borbe“, rekao je on. „Teško je izbjeći kategorizaciju čim se pokušaju definirati parametri kvalifikacije za DDR programe gdje je većina odluka proizvoljna zbog složenosti predmeta.“
Definicija djevojčica vojnikinja trebala bi se proširiti na sve mlade žene u zajednici koje pružaju podršku, dobavljaju, informiraju ili se izravno bore s pojedinom naoružanom skupinom. [A.V.]
