U ponedjeljak, 9. listopada 2017. održana je konferencija za medije pod naslovom “Nasilje nad riječima, nasilje je protiv žena” na kojoj su predstavnice udruga i aktivistice upozorile na “dosad neviđenu kampanju kojom se progoni jedan pojam – rod” te predstavile Otvoreno pismo javnosti kojim se prokazuju namjere ultrakonzervativnih grupacija u RH.
Na konferenciji su govorile Sanja Sarnavka, nezavisna aktivistkinja, Rada Borić, zastupnica Gradske skupštine Grada Zagreba te Senka Sekulić Rebić, članica Ženske sobe – Centra za seksualna prava i voditeljica Centra za žrtve seksualnog nasilja.
„U normalnoj državi ovakva bi situacija bila nezamisliva,“ rekla je Sarnavka, istaknuvši da nasilje nad riječima kakvo provode ultrakonzervativne skupine zapravo znači potpuno nepriznavanje postojanja nasilja nad ženama.
Borić je dodala da ultrakonzervativne udruge, kada se pozivaju na “rodnu ideologiju”, negiraju ne samo brojne međunarodne dokumente koji spominju rodno uvjetovano nasilje nego i zakone Republike Hrvatske. Primjerice, Zakon o suzbijanju diskriminacije kao neke od osnova diskriminacije navodi rodni identitet i spolnu orijentaciju, a u Strategiji razvitka službene statistike Republike Hrvatske za razdoblje 2004. – 2012. (koju je potpisao Vladimir Šeks) posljednje poglavlje posvećeno je rodnoj statistici.
Sudionice su ukazale i na veliku odgovornost medija, osudivši praksu da se kao „sukobljene strane“ u televizijske emisije zove, s jedne strane, osobe koje zagovaraju ratifikaciju Istanbulske konvencije i veću zaštitu od nasilja, a s druge strane ultrakonzervativne aktiviste.
„Svaka rasprava s njima je besmislena jer nemaju nijedan racionalni argument,“ rekla je Sarnavka. „Umjesto da govorimo o mehanizmima zaštite žena koji postoje u Istanbulskoj konvenciji, mi moramo diskutirati o unisex WC-ima. Neke od nas imaju 20 i 30 godina iskustva u borbi protiv nasilja nad ženama, a istovremeno u radnoj skupini za ratifikaciju sjede dvije osobe koje se nikad prije nisu bavile nasiljem. Zato trebamo dići svoj glas i zaustaviti ovo ludilo,“ zaključila je.
Govoreći iz perspektive osobe koja izravno radi sa žrtvama nasilja – koje često nisu ni svjesne da je ono što im se događa nasilje i koje se pitaju jesu li one krive za nasilje koje im se događa – psihologinja Sekulić-Rebić rekla je da retorika ultrakonzervativnih skupina „omalovažava naše zdrave razume“ te da je potiranje pojma „rod“ uvredljivo za sve žrtve rodno uvjetovanog i seksualnog nasilja.
Među prisutnima je bila i katolička teologinja Ana Raffai koja je podržala Otvoreno pismo, rekavši da nam za borbu protiv nasilja treba alat, a taj alat su riječi, i za njih se moramo izboriti. Upozorila je i da je pogrešno tvrditi da je teološki nauk suprotstavljen „rodnoj ideologiji“; dapače, katolički teolozi su u dijalogu s rodnim teorijama i rod rabe kao korisno sredstvo teološkog istraživanja. „Sukobljavati se treba saznanjem, a ne neznanjem,“ zaključila je.
Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
“U Hrvatskoj se intenzivira dosad neviđena kampanja kojom se progoni jedan pojam – „rod“ je kriv za sve i nastoji se odstraniti ga iz hrvatskog jezika zauvijek jer uništava hrvatsku obitelj i temelje hrvatskog društva. Bauk pojma „rod“ širi se Hrvatskom i već je prestrašio veliki broj institucija, mediji su njime opčinjeni, radne skupine za kurikularnu reformu pred njim strepe i i od njega zaziru. Tko ga koristi, opasni je neprijatelj jer želi tzv. rodnom ideologijom zatrovati čistoću hrvatskih duša, kažu ultrakonzervativni dušebrižnici.
Je li to istina? Znamo li postoji li tzv. rodna ideologija i što ona zapravo jest?
Ne znamo jer suvislog objašnjenja ne može niti biti jer tzv. rodna ideologija postoji kao prijetnja samo u glavama ultrakonzervativaca koji žele da svi i sve živimo kako oni hoće i kako se njima sviđa. Pritom se ne ustručavaju sustavno urušavati teško stečena prava mnogih građanki i građana Republike Hrvatske, ugroziti temelje Ustava Republike Hrvatske i zakona kojima se svim osobama jamči jednakost u državi i društvu.
Pojam „rod“ nužan je i prisutan u brojnim analizama humanističkih znanosti jer je bez njega nemoguće opisati različito razumijevanje uloge žena i muškaraca u društvu bilo kroz povijest (zašto žene nemaju pravo glasa na izborima do 1945. u Hrvatskoj) bilo danas (razlika u položaju/ulozi žena u Saudijskoj Arabiji i Švedskoj). Još je važnije što je pojam rod ugrađen u zakonodavstvo Republike Hrvatske 1. siječnja 2009. godine Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Ovim je zakonom detaljno razrađen čl. 14/1 Ustava RH jasnim imenovanjem osnova, uključujući rodni identitet, po kojima se zabranjuje diskriminacija.
Koje su posljedice ove hajke na jedan pojam?
Krajnji cilj ukidanja pojma rod iz hrvatskog zakonodavstva je onemogućavanje borbe protiv uzroka nasilja nad ženama i neravnopravnosti. Zar ćemo dopustiti da se smatra normalnim da žena treba biti pokorna svom mužu, a kada nije pokorna, da on ima „moralno pravo“ pokoriti je nasiljem. Rodno uvjetovano nasilje je nasilje nad ženama naprosto zato što su žene i “zna se” kako se trebaju ponašati, a ne zato što su one biološki i spolno slabije, kako tvrde ultrakonzervativci.
Uz stalne pokušaje sprječavanja ratifikacije Istanbulske konvencije, ultrakonzervativne skupine i političke struje svojim su utjecajem, zbog političke trgovine, preglasavanjem uspjele izbaciti pojam „rod“ iz Razvojne strategije Grada Zagreba za razdoblje do 2020. Pritom je korištena laž kojom se tvrdilo kako se to čini „radi uskladbe…s terminologijom koja je pretežito i uobičajeno u uporabi u hrvatskom pravnom sustavu“, što je protivno činjeničnom stanju i ukazuje na opasno korištenje lažnih navoda kao argumenata u raspravi.
Je li nam strano ovakvo varanje javnosti?
Nije, naravno. Svjedočimo mu svakodnevno. Ali, mi ćemo ponavljati i nikad se nećemo umoriti. Istina je na našoj strani.
Republika Hrvatska potpisnica je brojnih međunarodnih dokumenta, između ostalog Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena ili Deklaracije Ujedinjenih naroda o uklanjanju nasilja nad ženama, članica je Europske unije, i pojam „rod“ se svugdje koristi pri objašnjavanju brojnih diskriminatornih praksi koje su posljedica tradicijskog tumačenja uloge i položaja žena u društvu.
Stoga ćemo o svemu što se u Hrvatskoj događa, posebno o ovom protuzakonitom i zabrinjavajućem činu Skupštine Grada Zagreba obavijestiti sve relevantne međunarodne institucije.”
Potpisnice pisma su: Centar za ženske studije, CESI – Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, CMS – Centar za mirovne studije, Rada Borić, RODA – Roditelji u akciji, Sanja Sarnavka i Ženska soba – Centar za seksualna prava. [T.B.]
