Dvadeset godina je prošlo od formalnog završetka rata u BiH, no i dalje postoje mnoga otvorena pitanja o nestalima, ubijenima i silovanima kojih se javnost sjeti prvenstveno na obljetnicu Srebrenice. Trenutno dostupne podatke iz konačnih presuda svih domaćih i međunarodnih suđenja zbog ratnih zločina, Saliha Đuderija objedinila je u svojoj, nedavno predstavljenoj, knjizi Monografija o ratnom silovanju i seksualnom zlostavljanju u ratu u Bosni i Hercegovini.
Prema Đuderijinom istaživanju, najmanje je 20,000 žena silovano ili seksualno zlostavljano za vrijeme sukoba u 73 bosanskohercegovačke općine.
Đuderija kao motiv nastanka knjige navodi težnju senzibiliziranja javnosti o istini o ratnim seksualnim zločinima te posljedicama tih činova na društvo u cjelini.
“U našem društvu danas, vidimo toliko negiranja i degradiranja žrtvi. Za mene je, kao za ženu i istraživačicu, to teško čuti. Ovo je moj udio u utvrđivanju istine, zasnovane na činjenicama, dokazima i konačnim presudama. Ja se nadam da će to doprinijeti zaustavljanju negiranja i zaustavljanju patnje žrtava”, rekla je Đuderija.
Autorica smatra kako je za žrtve vrlo važno da krivci budu kažnjeni pred licem pravde jer se tek nakon toga BiH kao zajednica može suočiti s kolektivnom traumom žrtvi. Knjiga je nastala uz pomoć udruge Žena-žrtva rata, čija je predsjednica Bakira Hasečić upozorila da većina žrtava silovanja u ratu u BiH čeka na pravdu već 20 godina te ističe kako je i za buduće generacije vrlo važno da se zločinci procesuiraju i da se takvo što više nikada ne ponovi.
Profesor kriminologije Elmedin Muratbegović također upozorava kako je knjiga važan alat suočavanja javnosti s ovim vrlo teškim zločinima: “Knjiga se bavi pitanjima poput prisilne trudnoće kao sredstva rata i pitanjima transgeneracijske traume. Govori o sistemskoj prirodi čak i pojedinačnog silovanja i zločina seksualnog nasilja.“
Prema istraživanju Salihe Đuderije, najmanje 53 djeteta rođena su kao posljedica silovanja u ratu. U društvu je to tabu tema o kojoj se vrlo teško govori, a žrtvama se ne pruža adekvatna zdravstvena, zakonska i psiho-socijalna pomoć.
O ovoj temi je pisala i Slavenka Drakulić u knjizi Kao da me nema. Knjiga iz perspektive žrtve progovara o činu dehumanizacije osobe i psihičkim posljedicama tjelesnog seksualnog nasilja tijekom rata. Pri tome su istaknute tri dimenzije života žrtve: prije, tijekom i poslije rata te suočavanje s neželjenom trudnoćom.Osim toga, ova knjiga je otvorila i temu muškaraca žrtvi ratnog silovanja o čemu muškarci u našim sredinama vrlo teško progovaraju zbog srama i straha od društvene osude. [A.P.] BalkanInsight…
