Objavljeno

Udruge za ženska prava upozorile na zakonsku diskriminaciju nekih žrtava seksualnog nasilja u ratu

Feminističke organizacije civilnog društva upozorile su u petak na ‘neispravnu političku pozadinu’ novog Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu, po kojemu status žrtve seksualnog nasilja kao ratnog zločina ne mogu steći pripadnici ili suradnici neprijateljskih postrojba, iako su neki od njih bili silovani u ratu.

Riječ je o članku s neispravnom političkom pozadinom koji može voditi u brojne zloupotrebe i sužavanje dosega novog zakona koji je nedavno stupio na snagu, ističe se u izjavi za javnost organizacija Centar za žene žrtve rata-ROSA, Ženska mreža Hrvatske i Inicijativa za Ženski sud.

Sporno je to što zakon ne obuhvaća sva teška zlostavljanja spolne prirode, pretjeruje s formalizmom oko potvrda o državljanstvu i prebivalištu, te isključuje situacije u kojima je upotrijebljena sila ili prijetnja, a žrtve su bile izložene strahu od nasilja.

Unatoč nezadovoljstvu s pojedinim zakonskim odredbama, udruge pozdravljaju što je, nakon više od 20 godina od počinjenja zločina, donesen zakon koji žrtvama osigurava status i određeni opseg prava, uključuju i novčane naknade koje će se isplaćivati iz državnog proračuna.

Očekuju da Ministarstvo branitelja uskoro formira povjerenstvo te sastavi pravilnik s uvjetima za stjecanje statusa i ostvarivanje prava tih žrtava, kako bi mogla početi prijava žrtava radi ostvarivanja prava, zajamčenih novim zakonom.

Povjerenstvo bi trebalo davati mišljenje “tko je bio žrtva tog nasilja i s kakvim posljedicama”, dok bi pravilnik precizirao uvjete za ostvarivanje prava. Po zakonu, žrtve silovanja kao ratnog zločina, žene i muškarci hrvatski/e državljani/ke, imaju pravo na jednokratnu novčanu naknadu te trajnu i mjesečnu naknadu za pretrpljeno stradanje i patnju.

Organizacije civilnog društva u izjavi za javnost izražavaju i zabrinutost činjenicom što su “neki zastupnici i zastupnice ovog saziva Sabora iznosili uvjerenja da sve žrtve silovanja nemaju ista prava, te su gorljivo zastupali rješenja kojima bi se neke žene, žrtve silovanja diskriminiralo i kojima bi željeli onemogućiti ostvarivanje prava”.

Upozoravaju da se nekritički spominju imena žrtava u javnim raspravama, bez poštivanja prava osobnosti žrtava te se stvara negativno ozračje u trenutku koji je važan za žrtve, ali i za cijelo hrvatsko društvo. Kao primjer navode i iznošenje teze da žrtve seksualnog nasilja ne mogu ostvariti prava po ovom zakonu ako su počinitelji nasilja pripadnici HV-a i redarstvenih snaga. tportal


Povezano