Objavljeno

Čak 14% žena smatra da im pobačaj nije izveden u skladu sa Zakonom

Inicijativa ZnajZnanje tijekom prosinca je putem web-upitnika anonimno anketirala 97 žena koje su u nekom trenutku svog života zatražile prekid trudnoće. U anketi su zastupljene sve dobne skupine unutar očekivane ženske reproduktivne dobi, dok u odnosu na geografsku lokaciju najveći broj žena dolazi iz ili gravitira urbanim sredinama, zbog čega ne možemo govoriti da su podaci reprezentativni, ali su svakako indikativni.

Naime, čak 14% ispitanica smatra kako prekid trudnoće nije izvršen legalno, a kao razlog navode plaćanje ‘na ruke’ i postupak koji je obavljen u privatnim ginekološkim ordinacijama, nepostojanje medicinske dokumentacije o istome i slično.

Nadalje, čak 27% ispitanica doživjelo je  prepreke pri pokušaju ostvarenja prava na pobačaj, i to u smislu nedostatka pouzdanih informacija i neljubaznosti medicinskog osoblja, te visoke cijene, odbijanja i odgovaranja od strane liječnika/ca.

Anketa ukazuje i na važnost uvođenja odgovarajućeg spolnog odgoja i kontracepcije dostupne mladima, budući da se pokazalo kako je većina žena pobačaj zatražila u razdoblju adolescentske, odnosno rane odrasle dobi.

Najzastupljenijim načinom zaštite od trudnoće pokazali su se prekinuti snošaj (37%), kondom (24%) i kontracepcijske pilule, koje je u trenutku začeća koristilo 9 posto ispitanica. Spiralu i hitnu kontracepciju koristile su samo dvije žene, dok se na prirodne metode kontracepcije oslanjalo 6 parova. Poražavajući rezultati u odnosu na kulturu korištenja kontracepcijskih metoda mogu se pripisati neznanju, ali i nedostupnosti iste. Naime, svaki oblik kontracepcije se plaća, uključujući i kontraceptivne tablete koje se koriste radi reguliranja npr. policističnih jajnika, makar u vidu participacije od dvadesetak kuna.

Rezultati pokazuju i da velika većina žena prije pobačaja nije imala djece (71%), te da je pobačaj zatražen jednom do sada, i to u slučaju 73% žena koje su sudjelovale u anketi.

Inducirani pobačaji su izvršeni u kliničkim bolničkim centrima (45%) i bolnicama (29%), dok ih je 3 posto izvršeno ambulantno u ginekološkim ordinacijama koje imaju ugovor s HZZ-om i čak 23% u privatnim ginekološkim ordinacijama, što predstavlja kršenje zakona. Članak 17. Zakona zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine kaže:  Prekid trudnoće se može izvršiti u bolnicama koje imaju organiziranu jedinicu za ginekologiju i porodiljstvo i u drugim zdravstvenim organizacijama udruženog rada koje za to posebno ovlasti republički organ uprave nadležan za poslove zdravstva.

Na pitanje “Osjećate li psihičke ili fizičke tegobe koje povezujete s napravljenim abortusom?” 84% ispitanica odgovara negativno, dok preostalih 16% kao osnovne tegobe navodi depresiju i žaljenje, te ističu nedostatak podrške, makar u vidu grupe podrške ženama koje su prošle kroz ista iskustva.

Stigmatiziranima se osjeća 18% ispitanica, koje navode da se boje osude, da su se u čekaonicama susretale s ljudima koji bi dijelili letke s porukom “voli dijete i pusti ga da živi, a brine ih i strah od kritike, te strah da će pri planiranju trudnoće morati to nekome reći i biti tretirane kao da “ne zaslužuju” dijete. znajznanje


Povezano