Sarajevski otvoreni centar predstavio je istraživanje o regulaciji, dostupnosti i praksi abortusa u Bosni i Hercegovini.
Istraživanje je provedeno među nadležnim zdravstvenim institucijama u BiH, javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama (kliničkim centrima/klinikama, bolnicama, ordinacijama), tj. među zdravstvenim i medicinskim stručnjacima_kinjama koji_e rade na kreiranju i implementaciji politika i propisa u ovoj sferi, te na izvođenju abortusa – prekida trudnoće, kako bi dobili jasan pregled pravne regulacije i medicinskih praksi koje se koriste.
Cilj istraživanja je bio uspostaviti informiranu suradnju s vodećim zdravstvenim institucijama i ustanovama – kliničkim centrima, bolnicama i njihovim stručnjacima_kinjama, dijeliti informacije i podići svijest i senzibilnost za probleme ograničene dostupnosti zdravstvenih usluga abortusa, kao i doprinijeti unapređenju razumijevanja abortusa kao ljudskog prava žena i osnovne zdravstvene zaštite.
Također, istraživanje može i treba poslužiti donositeljima odluka, zakona i politika u poljima pristupa zdravstvu i seksualnim i reproduktivnim pravima. Krajnji cilj je utjecati na šire razumijevanje abortusa kao ljudskog prava žena i osnovne zdravstvene zaštite, kako bi bio dostupan svim osobama koje ga trebaju.
U prvom dijelu publikacije predstavljen je i analiziran međunarodni i domaći pravni okvir koji regulira pitanje abortusa i seksualnih i reproduktivnih prava u širem smislu, s ciljem mapiranja pozitivne (važeće) regulative u ovoj oblasti, identificiranja nedostataka i prostora za unapređenje.
U drugom dijelu predstavljene su i analizirane prakse zdravstvenih institucija i ustanova u oblastima priznanja, uživanja i ostvarivanja prava na abortus iz perspektive dostupnosti i pristupa uslugama abortusa. Također, predstavljena su iskustva žena iz BiH koje su imale iskustvo abortusa.
U konačnici, izvještaj predstavlja rezultate/zaključke istraživanja dostupnosti abortusa, te razvija preporuke za unapređenje pristupa abortusu u BiH proizašle iz nalaza do kojih se istraživanjem došlo.
U nastavku pročitajte neke od zaključaka istraživanja:
- na nivou BiH ne postoji pouzdana statistika – sistematičan način prikupljanja podataka o prekidima trudnoće, zbog čega nije moguće dubinski analizirati kretanja statistike te usporediti pojedine trendove u administrativno-teritorijalnim jedinicama BiH,
- zavodi/fondovi zdravstvenog osiguranja snose troškove abortusa koji se obavlja u jednoj od ugovornih zdravstvenih ustanova samo ako se trudnoća prekida iz medicinskih razloga. Usluge namjernog prekida trudnoće (na zahtjev) nisu pokrivene obaveznim zdravstvenim osiguranjem te cijena troškova zavisi od zdravstvene ustanove,
- neujednačena regulativa u entitetima: liječnici_e u Federaciji BiH i Brčko distriktu koriste priziv savjesti koji nije pravno dozvoljen/propisan,
- cijene abortusa na zahtjev razlikuju se u pojedinim kantonima (zdravstvenim ustanovama), što stvara situaciju nejednake dostupnosti ove zdravstvene usluge,
- prekidi trudnoće se u određenom broju slučajeva izvode bez anestezije ili s neadekvatnom anestezijom,
- pojedine zdravstvene ustanove nemaju dovoljan broj medicinskog osoblja iz grane ginekologije.
Publikacija je dostupna ovdje.
