Sedam bolnica šuti o dostupnosti pobačaja, a pobačaj nije dostupan zbog priziva savjesti, kao i zbog visoke cijene pobačaja, koja u 2023. godini iznosi više od polovice minimalne plaće, zaključci su istraživanja Feminističkog kolektiva fAKTIV.
Posljednje javnosti namijenjeno istraživanje cijene i dostupnosti pobačaja u hrvatskim bolnicama provela je Platforma za reproduktivnu pravdu u travnju 2020. godine, odnosno u jeku pandemije Covida-19. Stoga je Feministički kolektiv fAKTIV uoči Međunarodnog dana za siguran i dostupan pobačaj provjerio aktualno stanje. Pitanja o dostupnosti pobačaja upućena su na adrese 30 zdravstvenih ustanova koje imaju ovlaštenje Ministarstva zdravstva za obavljanje pobačaja na zahtjev. Riječka Specijalna bolnica Medico odgovorila je, međutim, da nemaju licencu za obavljanje pobačaja, iz čega proizlazi da su na stranicama resornog ministarstva zastarjeli i netočni podaci.
Većina bolnica je dostavila zatražene podatke, ali nekoliko njih, ni nakon opetovanog ponavljanja zahtjeva za pristupom informacijama, nije odgovorilo ili su dostavile nepotpune odgovore, iako su obvezne postupati sukladno Zakonu.
Sedam bolnica šuti o pobačaju
Općoj bolnici Dubrovnik, OB Gospić, OB Šibensko-kninske županije, OB Nova Gradiška, OB “Dr. Ivo Pedišić” Sisak, Općoj županijskoj bolnici Vinkovci te Specijalnoj bolnici Podobnik za ginekologiju i porodništvo očito nije stalo do toga da žene dobiju jasne informacije na koje imaju pravo. Prema istraživanju iz 2020. godine, bolnice u Novoj Gradiški i Vinkovcima nisu obavljale pobačaj zbog priziva savjesti, dok Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2022. godinu bilježi kako u Općoj i veteranskoj bolnici “Hrvatski ponos” Knin te Općoj županijskoj bolnici Požega nije izvršen niti jedan legalno induciran pobačaj. To je kategorija u koju se, uz pobačaj na zahtjev, broje i pobačaji zbog ugroženog zdravlja žene ili prethodno utvrđene malformacije fetusa. Neke od spomenutih ustanova već su poznate u javnosti kao nesuradljive i škrte s podacima o zdravstvenim uslugama, poput vinkovačke bolnice koja je potencijalnoj pacijentici odbijala dati informaciju obavljaju li pobačaj osim “na dogovoru sa šefom, uživo”.
Nije stoga deplasirano zaključiti da već niz godina više zdravstvenih ustanova koje Ministarstvo zavodi kao ovlaštene za obavljanje pobačaja čini sve što im je u moći kako u njihovim ginekološkim klinikama ne bi došlo do pobačaja na zahtjev. Naročito zabrinjava što su spomenute bolnice većinom smještene u siromašnim županijama, kao što su Sisačko-moslavačka ili Vukovarsko-srijemska županija. Žene iz tih krajeva natjerane su da putuju u druge sredine u potrazi za bolnicom koja će im pružiti zakonom zajamčenu zdravstvenu skrb, što najčešće predstavlja dodatno financijsko opterećenje, uz ionako visoku cijenu pobačaja.
Medikamentozni pobačaj dostupan u 14 zdravstvenih ustanova
Preostale 22 ovlaštene zdravstvene ustanove obavljaju pobačaj na zahtjev, dok Opća županijska bolnica Našice pobačaj obavlja samo u slučaju patoloških trudnoća. Pacijentice koje žele pobaciti u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Merkur upućuju se trenutačno u Kliničko bolnički centar Sestre milosrdnice zbog organizacijske prilagodbe uslijed obnove bolničkog kompleksa. U 14 bolnica dostupan je medikamentozni pobačaj, što svakako predstavlja određeni napredak u odnosu na ranije stanje.
Zbog priziva savjesti pobačaj je u Hrvatskoj i dalje nedostupan
U sklopu istraživanja fAKTIV je tražio podatke o broju zaposlenih liječnika i liječnica unutar ginekoloških odjela te broj onih koje se pozivaju na priziv savjesti. Budući da ne postoji formalizirana procedura putem koje se zdravstveni radnici opredjeljuju za priziv, već im Zakon o liječništvu omogućuje fleksibilan pristup savjesti, a posljedično i obavljanju posla za koji su specijalizirani, broj liječnika koji obavljaju pobačaj unutar zdravstvenih ustanova presudan je faktor u dostupnosti pobačaja u Hrvatskoj. U slučaju 12 bolnica od 21 koje su dostavile podatke o broju liječnika, veći je broj liječnika koji vrše pobačaj nego onih s prizivom savjesti.
Prema dostavljenim podacima, svi zaposleni ginekolozi i ginekologinje obavljaju pobačaje u OB Ogulin (3), OŽB Pakrac (2), Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar (6) te KBC-u Rijeka (23). U OB Našice (5) te OB Virovitica (5) vlada kolektivni priziv savjesti, iako virovitička bolnica angažira vanjskog suradnika po potrebi. Većina zaposlenih u KBC-u Osijek (17 od 22), OŽB Požega (3 od 4), KBC-u Split (26 od 32), OB Zadar (16 od 19), KBC-u Zagreb (36 od 45), KBC-u Sestre Milosrdnice (12 od 22) te KB Sveti duh (15 od 20) odbija vršiti pobačaj. Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana nije odgovorila o broju liječnika s prizivom savjesti, dok je KBC Split jedini naveo neku vrstu procedure o opredjeljenju za priziv – potpisivanje Izjave o prizivu savjesti.
Velik broj liječnika koji odbijaju obavljati pobačaje, odnosno onemogućuju ženama ostvarenje prava na reproduktivno zdravlje, predstavlja opterećenje i za radne kolektive u bolnicama. Pristajanje uz većinu koja se poziva na priziv savjesti, odnosno ženama odbija pružiti zdravstvenu skrb, nerijetko je posljedica kadroviranja ili hijerarhije unutar zdravstvene ustanove, kao što je to bio slučaj u zagrebačkoj bolnici Sveti duh, gdje sve do 2022. godine žene nisu mogle ostvariti svoje zakonom zajamčeno pravo na pobačaj.
Također, u dominantno prizivačkim kolektivima liječnici koji obavljaju pobačaj dodatno su opterećeni u okvirima svog radnog kolektiva. Unatoč svim navedenim problemima, sve krovne organizacije u zdravstvenom sustavu (Hrvatska liječnička komora, Udruga poslodavaca u zdravstvu, Hrvatski liječnički zbor, Hrvatski liječnički sindikat) protive se bilo kakvoj intervenciji u proces širenja priziva savjesti u bolnicama poput njegovog ukidanja ili javnog registra prizivača.
Prosječna cijena pobačaja iznosi više od polovice minimalne plaće u 2023. godini
Prije tri godine cijena kirurškog pobačaja kretala se između 1870 i 4000 kuna, dok je u periodu od 2014. do 2018. godine ustanovljeno da dolazi do povećanja prosječnog iznosa zahvata od 400 kuna. Uzimajući u obzir zaprimljene podatke koji se odnose na 22 bolnice, u 2023. godini nije došlo do značajnog povećanja cijena u odnosu na prethodno razdoblje, no i dalje možemo pratiti značajne regionalne razlike u iznosima koje bolnice naplaćuju.
Prosječna cijena kirurškog zahvata iznosi tristotinjak eura, premda konačna cijena pobačaja ovisi o vrsti anestezije, pregledima uoči i nakon zahvata te Rh faktoru, odnosno potrebi za primanjem anti-D imunoprofilakse, što ukupan iznos može povećati i do 250 eura. Iako se za praksu medikamentoznog pobačaja nerijetko kao prednost ističe niža cijena u odnosu na kirurški zahvat, u većini bolnica cijene su izjednačene. Iznimka je OB Pula, u kojoj medikamentozni pobačaj košta dvostruko manje. Prosječna cijena medikamentoznog pobačaja iznosi nešto manje od tristo eura, što je izrazito visoka cijena uzmemo li u obzir da su nam poznate najviše dozvoljene cijene lijekova definirane HALMED-ovim cjenikom. Cijena pakiranja koje sadrži 3 Mifegyne tablete iznosi 59,42 eura, a cijena pakiranja koje sadrži 16 tableta Mispregnola iznosi 128,41 euro, dok pacijentica pri medikamentoznom pobačaju uzima po jednu tableta od oba lijeka. Ipak, neinvazivnost metode pobačaja putem tableta i nizak rizik od komplikacija i dalje ga čine najprihvatljivijom opcijom za mnoge žene.
Ako u dogledno vrijeme sve zdravstvene ustanove uvedu medikamentozni pobačaj, situaciji u kojoj su žene iz Hrvatske prisiljene putovati u druge države u potrazi za prekidom trudnoće bi se moglo stati na kraj. Za to je ipak potrebna volja upravnih kadrova bolnica – ovlaštenja već imaju. Premda ne možemo govoriti o trendu značajnijeg rasta cijena, vrijedi usporediti prosječnu cijenu zdravstvene usluge s minimalnom plaćom u Hrvatskoj, čiji neto u 2023. godini iznosi 560,00 eura.
Žene iz manjih sredina i županija u kojima se ne vrši pobačaj prisiljene su plaćati dodatne troškove, poput putarina i smještaja u drugim gradovima. Posve je jasno da će pobačaj biti dostupan svim ženama, bez obzira na njihov ekonomski status tek kada bude besplatan.
