Artemisia Gentileschi rođena je 8. srpnja 1593. godine te se smatra prvom proslavljenom europskom slikaricom. Gentileschi je kao vrhunska umjetnica nažalost prepoznata tek u 20. stoljeću, no njezino mjesto u baroku, ali i slikarstvu općenito, danas je čvrsto utkano u kanon povijesti umjetnosti.
U svome životu prošla je kroz sito i rešeto, što se odrazilo i u njezinu umjetničkom radu. Najpoznatija slika joj je Judita ubija Holoferna, nastala prema starozavjetnoj priči, a mnoga njezina djela prožeta su motivima žena u pozicijama moći. Bila je i prva žena koja je primljena u prestižnu firentinsku umjetničku akademiju Accademia delle Arti del Disegno. Artemisia Gentileschi preminula je 1656. godine, a slikarstvom se bavila do svoje smrti.
Judita ubija Holoferna (1614. – 1620.)
Barok, zlatno doba ekspresivnosti i detalja, bilo je vrijeme u kojem je, između ostalih, djelovala i Artemisia Gentileschi. U razdoblju kojim su neprikosnoveno vladali Caravaggio, Peter Paul Rubens i Gian Lorenzo Bernini, pojavila se Artemisia Gentileschi i poljuljala stavove o ženama u umjetnosti. Poznato je, naime, da žene nisu bile zastupljene u umjetnosti sve do 19. stoljeća. Prije toga, žene su uglavnom pravile iluminacije ili vezove, ali se ozbljinim slikarstvom nisu bavile. Također, jedine žene koje su imale pristup umjetnosti bile su ili podrijetlom plemkinje, ili kćeri slikara koji su ih izravno podučavali slikanju te su slikale uglavnom mrtvu prirodu ili scene iz kućanstva. Nažalost, važno je spomenuti kako je nerijetko dolazilo i do revidiranja povijesti te su tako djela koja su naslikale žene potpisivana muškim imenima kako bi se što lakše prodala. Dakako, ovakvih je praksi bilo i u književnosti. Spomenimo samo Mary Ann Evans i Amantine-Lucile-Aurore Dupin, poznatije kao George Eliot i George Sand te Mary Shelley i sestre Brontë koje su svoje literarne početke također imale pod muškim pseudonimom.
Artemisia Gentileschi odrasla je u prijestolnici europske kulture, Italiji, a privilegiju slikanja dobila je rođenjem u umjetničkoj obitelji. Naime, Artemisijin otac bio je slikar, Orazio Gentileschi koji ju je i uveo u svijet slikarstva. Povijesni izvori sugeriraju da je bliski obiteljski prijatelj Gentileschijevih bio upravo jedan od najvećih baroknih slikara, Caravaggio, te je stoga sasvim izvjesno da je i sama Artemisia bila u izravnom kontaktu s tim velikim umjetnikom. Ona je, poput mnogih, pripadala tradiciji Caravaggiovih nasljednika koji su njegovali chiaroscuro i tenebrizam – naglašene kontraste svjetla i sjene.
Suzana i starci (1610.)
No, put Artemisie Gentileschi prema umjetničkom pijedestalu nije bio lagan. Kao tinejdžericu silovao ju je učitelj i očev prijatelj Agostino Tassi te je sedam mjeseci provela na mučnom suđenju. Zanimljivo, zapisi sa suđenja preživjeli su do danas te je tako poznato kako je pravosuđe onoga doba rješavalo ovakve slučajeve. Naime, Artemisiju su podvrgli ginekološkom pregledu pred sucem kako bi se utvrdilo je li bila djevica i to sedamnaestostoljetnim predmetima koji nimalo nisu olakšavali ionako težak pregled, već su više nalikovali spravama za mučenje. Svoj iskaz je davala podvrgnuta spravi za mučenje kojom su joj iskretani palčevi na rukama – uobičajena sudska praksa kojom se u to doba osiguravalo da svjedok/inja govori istinu.
Na suđenje je Tassi pozvao ‘svjedoke’ koji su trebali potvrditi da je Artemisia bila „nezasitna drolja“ te je odbio priznati da je silovao Artemisiu. Nakon i za vrijeme suđenja Artemisia je doživjela javnu sramotu, a njezin silovatelj u zatvoru nije proveo niti godinu dana iako je sudu bio otprije poznat po naručivanju ubojstva vlastite žene i incestu. Nakon toga, Artemisia se, prema dogovoru, udala za slikara s kojim je imala jednu kćer, a zajedno su živjeli u Napulju, Rimu i Firenzi te slikali za plemićke obitelji poput Medicija.
Uspavana Venera, (1626.)
Traumatični događaji koji su obilježili život Artemisie Gentileschi, primjetni su i u njezinom slikarstvu. Naime, česti motivi njezinih slika su snažne žene jednake muškarcima ili čak u poziciji moći. Također, kao žena u baroku smjela je slikati ženske aktove, što je muškarcima bilo zabranjeno pa tako njezin umjetnički rad krase i brojna ženska tijela, no ona nisu samo u svojstvu objekta. Njezine žene su moćne, ljute i nasilne zbog nepravde koja im je nanesena te su spremne osvetiti se muškarcima koji su im učinili zlo. Specifičnost njezina prikaza biblijske priče o Juditi jest da, za razliku od Caravaggia, Gentileschi prikazuje ženu koja sa specifičnim nabojem i izrazom gnjeva i gađenja na licu odrubljuje glavu Holofernu. Njezini biblijski prikazi posebno su dramatični i nasilni te se smatraju autoportretima, stavljajući Artemisiu, dakako, u položaj Judite koja ubija neprijateljskog vođu Holoferna, odnosno Artemisijinog silovatelja.
Artemisia Gentileschi prepoznata je kao velika ličnost zapadne povijesti umjetnosti tek u 20. stoljeću, dok je za vrijeme života morala trpiti poniženja i traumu, ne samo zbog silovanja i tzv. ‘obečašćivanja’, već i zbog nepotrebno traumatičnog suđenja koje je proživjela ne bi li se dokazala krivnja njezinom silovatelju. Iako je Agostino Tassi sa suđenja izašao kao pobjednik, dok je Artemisia smatrana ‘nečistom’ i sramotom, naposljetku je svu svoju bol usmjerila u stvaralačku energiju iz koje je proizašao velik broj vrijednih baroknih djela. Danas je Agostino Tasso poznat samo kao silovatelj, dok se ime Artemisije Gentileschi veže uz najbolja barokna ostvarenja te je se smatra jednom od najuspješnijih umjetnica uopće pa se naposljetku postavlja pitanje: tko je iz ove priče zapravo izašao kao pobjednik?
