Virginia Woolf još je 1928. godine na jednom fakultetskom predavanju izjavila kako ‘žena treba imati novac i vlastitu sobu ako želi pisati fikciju’. Godinu dana kasnije taj se citat našao i u njezinom eseju ‘Vlastita soba’, koji danas slovi za jedno od najznačajnijih djela feminističke književne kritike. Iako je u citatu Woolf govorila o spisateljicama, on se i danas može primijeniti na gotovo svako polje umjetnosti ili stvaralaštva u kojemu žene djeluju. Nažalost, čak i privilegiranim, financijski neovisnim umjetnicama koje su imale vlastiti atelje taj status nije osigurao mjesto u panteonu povijesti umjetnosti.
Uzmimo za primjer Sofonisbu Anguissolu, talijansku slikaricu iz doba renesanse. Za svoga je života bila hvaljena od strane Michelangela i Anthonyja van Dykea, a čak ju je i španjolski kralj Filip II zaposlio kao sudsku slikaricu. Anguissola je uspjela živjeti isključivo od svoje umjetnosti. Međutim, danas je svijest o njezinim djelima svedena na ezoteričnu šačicu renesansnih entuzijasta i entuzijastkinja, a njezino ime nije poznato široj javnosti.
Upravo je to razlog zbog kojeg je tim stručnjaka i stručnjakinja sa Sveučilišta Bloomington u Indiani odlučio razviti platformu koja prepoznaje i slavi radove Anguissole i njezinih suvremenica, i to u obliku ilustrirane internetske baze umjetnica, simbolično nazvane ‘Njihov vlastiti prostor’ (A Space of Their Own). Kreiran je u suradnji s fondacijom Poticanje umjetnica, neprofitnom organizacijom iz Firence koja se bavi indentifikacijom, restauracijom i izlaganjem umjetničkih djela autorica koja se nalaze u talijanskim muzejskim skladištima. Cilj ovog projekta je sastaviti najsveobuhvatniju bazu podataka o slikaricama, pastelisticama, grafičarkama i kiparicama koje su djelovale u SAD-u i Europi između 15. i 19. stoljeća.
Postoje još neke baze podataka posvećene umjetnicama. Jedna od njih je i Clara, nazvana po nizozemskoj slikarici Clari Peeters, koja je svjetlost interneta ugledala još 2007. godine. Clara u svojoj bazi sadrži 18,000 vizualnih umjetnica iz različitih perioda i različitih nacionalnosti, a bazirana je na arhivu Nacionalnog muzeja ženske umjetnosti u Washingtonu, DC. Međutim, Clara nije u potpunosti ilustrirana i više se ne ažurira.
AWARE, francuska neprofitna organizacija koja je posvećena obnavljanju prisutnosti umjetnica 20. stoljeća u povijesti umjetnosti, sadrži međunarodni indeks vizualnih umjetnica rođenih između 1860. i 1972. godine. U isto vrijeme kanadska Inicijativa za žene u povijesti umjetnosti sastavlja istraživanje o najširem mogućem rasponu ženske umjetnosti u Kanadi.
Međutim, tim koji se nalazi iza projekta ‘Njihov vlastiti prostor’ vjeruje kako još uvijek postoje nezadovoljene potrebe koje je potrebno adresirati.
„[Nijedna druga baza podataka ne] pokriva toliko umjetnica iz čitave Europe, niti sadrži toliko informacija koje uključuju robusnu bibliografiju i što već moguću bazu slika,“ objasnila je Adelheid Gealt, voditeljica projekta i profesorica likovne umjetnosti sa Sveučilišta u Indiani koja se specijalizirala za venecijske crteže 18. stoljeća. „Također se nadamo stvoriti mjesto na kojem će studenti i studentice moći doprinositi novim informacijama.“
Projekt ‘Njihov vlastiti prostor’ koji je započet 2017., a bit će lansiran do jeseni 2019. godine, pokrenula je Jane Fortune, osnivačica fondacije Poticanje umjetnica. Fortune smatra kako je ovaj projekt rezultat njenog istraživačkog rada i izlaganja podcijenjenih talijanskih umjetnica. Nakon što je došla na ideju o razvijanju ovog projekta, kontaktirala je Gealt i zamolila je da preuzme koordinaciju istraživanja.
Do ovog je trenutka u sklopu projekta prikupljen (neprekidno rastući) popis od 643 umjetnice, kontaktirano je više od dvije tisuće muzeja, a nedavno je objavljen i javni zahtjev za informacijama o umjetnicama u europskim zbirkama.
„Kada počnete ispitivati muzeje o djelima koja posjeduju, a koja su naslikale žene, iznenađujuće je koliko ih malo ima te informacije na dohvat ruke,“ kazala je Linda Falcone, voditeljica fondacije Poticanje umjetnica. „Krajnji cilj ovog projekta je prvo podići svijest među upraviteljima muzeja, a zatim i u javnosti. Projekt neće završiti bazom podataka. S njom će projekt tek početi.“
Brojni muzeji već su se odazvali na javni poziv i pristupili s informacijama, iznenađujući istraživačice s imenima jedva poznatih autorica. Tako su Gealt i njezine kolegice prvi put saznale za Césarine Henriette Flore Davin-Mirvault (1773.-1844.), francusku slikaricu portreta te časnu sestru i slikaricu Sor Juanu Beatriz de la Fuente.
Iako radovi koji će se pojaviti na ‘Njihovom vlastitom prostoru’ nisu nužno najupečatljivija djela kojima se neki muzeji mogu pohvaliti, nije pošteno ni da sakupljaju prašinu u udaljenim skladištima.
„Nekoliko je muzeja bio vrlo osjetljivo na pretpostavku [da su radovi sakriveni u spremištima] i jako su se potrudili spomenuti da je vrlo malen broj njihovih djela koja se nalaze u pohrani“, kazao je Jonathan Salvati, student doktorskog studija povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Indiani i istraživač na projektu ‘Njihov vlastiti prostor’. „Puno je češći problem to što moraju fotografirati radove koji još nisu izloženi ili postavljeni na mrežnim stranicama muzeja.“
Kvalitetne fotografije istraživačkom su timu od izuzetne važnosti, jer smatraju kako će njihova dostupnost stvoriti više mogućnosti za razna istraživanja o umjetničkim djelima koja su iz brojnih razloga dugi niz godina bila nevidljiva. „Digitalna dokumentacija velik je dio ovog procesa,“ objasnila je Falcone. „Jedan od krajnjih ciljeva je da ova baza postane referenca studentima i studenticama diljem svijeta, mjesto na kojem će u svrhu stjecanja novih znanja imati pristup fotografijama umjetničkih djela u visokoj rezoluciji.“
„Sastavljajući kvalitetnu bazu podataka i fotografija, omogućavamo da ove umjetnice i prepreke koje će nadići učinimo razumljivijima i cjenjenijima,“ kazala je Gealt. „Toliko je kopanja potrebno da se dođe do umjetnica poput Agnese Dolci, Chiare Varotari i još mnogih drugih. Toliko je malo poznatih informacija, a dok ih spajamo, još novih informacija izlazi na površinu.“
„To je spor, ali važan projekt,“ objasnila je Gealt. „Nadamo se da će se tokom vremena velik broj žena uspjeti vratiti u mainstream. [E.H.] HyperAllergic…
