Objavljeno

Bessie Coleman – ‘Nebo je jedino mjesto bez predrasuda’

‘Nismo imali pilota, ni muškaraca ni žena, a znala sam da rasa treba predstavnika. Odlučila sam da je moja dužnost da riskiram svoj život i naučim letjeti’, rekla je 1921. godine Bessie Coleman, prva afroamerička pilotkinja.

Elizabeth Bessie Coleman rođena je 26. siječnja 1892. godine u Atlanti, Texasu, kao jedna od trinaestoro djece siromašnih farmera, a njezino je djetinjstvo bilo tipično za američki Jug s početka dvadesetog stoljeća. Njezini roditelji, majka Susan i otac George prva su generacija Afroamerikanaca koji se rađaju u slobodi nakon ukidanja ropstva 1865., no usprkos slobodi, potomci robova na jugu žive u krajnjem siromaštvu i oskudici, bez osnovne materijalne sigurnosti, znanja i iskustva izvan granica izrabljivačkog plantažnog sistema. Većinom preživljavaju radeći kao najamni radnici u polju, farmeri koji obrađuju zemlju u zamjenu za polovicu uroda, nerijetko na farmama na kojima su radili kao robovi.

Cijela obitelj Coleman živi u jednosobnoj baraci i radi u poljima pamuka, a Bessie dodatno pomaže radeći kao pralja. Unatoč svemu završava svih osam razreda osnovne škole, kilometrima udaljene od njezine kuće, i to kao najbolja učenica u generaciji. Novac koji je sakupila radeći iskoristila je kako bi otišla na crnački koledž Langston u Oklahomi, gdje studira samo jedan semestar prije nego joj ponestane novaca zbog čega se morala vratiti u Texas.

Na Jugu su tada na snazi zakoni koji legitimiraju rasnu segregaciju koja je potrajala više od pola stoljeća (ukinuta je tek 1965. godine presudom Brown v. Board of Education). Doktrinom ‘odvojeni, ali jednaki‘, Afroamerikanci su uklonjeni iz javnog i političkog života, ustanova i institucija bijele Amerike, sve od škola, knjižnica, bolnica pa do vojske i radnog mjesta. S dvadeset i tri godine, Bessie zato napušta jug i pridružuje se braći u Chicagu, na liberalnijem, industrijskom sjeveru. Djeca obitelji Coleman tako su jedni od milijuna Afroamerikanaca koji za vrijeme Prve velike migracije bježe od truleži rasizma i  konstantnih prijetnji bijelih supremacističkih grupa.

Bessie završava kozmetičku školu i radi kao manikerka, no slušajući priče svog brata, veterana Prvog svjetskog rata, postaje fascinirana letenjem. Sama ideja crne pilotkinje tada je nezamisliva i vrata svih avijatičarskih škola ostaju joj čvrsto zatvorena. Srećom, Bessie upoznaje Roberta Abbotta, osnivača i izdavača crnačkih novina The Chicago Defender, koji joj predlaže da uz njegovo pokroviteljstvo okuša sreću u francuskim školama avijacije. Uz dva posla, Bessie uči francuski i 1919. godine putuje u Francusku gdje se u poznatoj školi braće Caudron specijalizira za kaskadersko letenje i skakanje s padobranom.

Nakon samo sedam mjeseci, Bessie postaje prva žena afroameričkog i domorodačkog podrijetla s međunarodnom pilotskom dozvolom.

U sljedećih nekoliko godina dodatno se školuje u Nizozemskoj i Njemačkoj te po povratku u SAD 1922. godine prvi put nastupa na avijatičarskom spektaklu u New Yorku posvećenom afroameričkim veteranima iz Prvog svjetskog rata. U sljedeće tri godine Queen Bess, the Daredevil Aviatrix, kako ju prozivaju crnački mediji, vrtoglavim akrobacijama u zraku oduševljava publiku diljem zemlje.

 Kroz čitavu karijeru beskompromisno odbija nastupati pred segregiranom publikom  i zahtijeva isti ulaz za sve posjetitelje. Odustaje i od ponude za ulogu u filmu kada saznaje da bi morala utjeloviti rasistički stereotip siromašne, ignorantne crnkinje.

Njezina misija jedna je i jasna: otvoriti školu koja bi letenju podučavala sve željne kandidate/kinje, bez obzira na njihovu rasu ili rod. Kako bi sakupila novac, otvara kozmetički salon na Floridi i drži predavanja u školama i crkvama.

Nažalost, Bessie neće doživjeti otvorenje svoje škole. 30. travnja 1926. godine, ona i njezin mehaničar pogibaju u Jacksonvilleu tijekom rutinske probe zbog kvara na tek kupljenom avionu. Bessie u Chicagu ispraća deset tisuća obožavatelja, a još godinama kasnije na dan njezine smrti pilotkinje i piloti prelijeću groblje Lincoln i zasipaju ga cvijećem.

Prvi Bessie Coleman Aero Club za Afroamerikance otvara se već 1930. godine, a 2002. godine Bessie je upisana u National Women’s Hall of Fame u New Yorku. U samo nekoliko godina ostvarila je nezamislivo.

Povezano