Prvi dan Vox-a prošao je u znaku ekonomije. Druženje smo započeli dokumentarcem Womenfolk (Austrija, 2009.) – filmom koji je svojom temom žena-zemljoradnica otvorio raspravu o ženama i ekonomiji danas. O tome kuda ide kapital i zašto su žene na margini tržišne ekonomije u praktičnom, ali i u teorijskom smislu – govorila je Asja Bakić.
Od početka klasične ekonomije u 19. stoljeću, kada su žene zarađivale duplo manje od svojih muških kolega, pa do danas kada se razlika u primanjima kreće između 10 i 30% u korist muškaraca – stvari se nisu bitnije promijenile. Upravo zbog toga, imale smo se potrebu dotaknuti ovog gorućeg problema. Asimetrija u informiranosti, kako ističe Jacques Attali (Kriza, a poslije?, Meandar media, 2009.) – glavni je krivac za krizu kojom je Hrvatska i dalje zahvaćena. Ljudi su, poglavito žene, posve izmještene iz centra odakle se novac emitira na periferiju – u zemlje Trećeg svijeta i zemlje u tranziciji. Usporedo s deregulacijom tržišta koja je nastupila za vrijeme Ronalda Reagana i Margaret Thatcher i prevagom ultraliberala nad njihovim socijalno osvještenijim kolegama iz struke, a kako bi se srednji stalež potaknuo na veće trošenje usprkos rastućoj inflaciji i visokoj stopi nezaposlanosti – uvedene su porezne olakšice, niže kamatne stope i primamljiviji krediti.
Vlade su, dakle, svoje stanovništvo počele svjesno poticati na prekomjerno zaduživanje. Posljedice toga osjećamo danas. Suprotstavljajući se ideji samoregulacije tržišta i tržišta kao mehanizma koji funkcionira po zakonima fizike i matematike – vodeće ekonomistice (koje se mahom deklariraju kao feministkinje) bore se protiv klasične ekonomske misli koja ih, kao znanstvenice, ali i kao žene diskreditira jednako snažno kao što je činila i u 19. stoljeću. No, takva diskriminatorna praksa ne škodi samo ekonomisticama, već i ženama koje s gospodarskom znanošću nemaju nikakve veze. Ekonomistice nastoje dokazati, koristeći se feminističkom metodologijom, kako je ekonomija prije svega društvena znanost i kako o špekulantima i menadžerima ne ovise samo njihovi bonusi već i životi ljudi koji o derivatima i drugim financijskim instrumentima ne znaju ništa.
Koliko je ovo pitanje ozbiljno najbolje govore primjeri koje je, odmah nakon uvodnog izlaganja Asje Bakić, iznijela Barbara Matejčić. Matejčić je govorila o stanju tekstilne industrije u Hrvatskoj danas, konkretnije – o stanju zagrebačke tvornice tekstila Kamensko d.d. i primjeru triju žena koje tamo rade – Đurđi Krnjak, Đurđi Grozaj i Draženki Đaković (tekst Barbare Matejčić). Iako su i dalje u radnom odnosu, nekoliko mjeseci nisu dobile plaće i jedva sastavljaju kraj s krajem. Najmučnije je, zapravo, bilo čuti kako žene koje su svoj čitav radni vijek provele u toj tvornici i koje još uvijek šiju odijela (čak i za ministre), a da za to ne dobiju ni lipe – poslije posla skupljaju plastične flaše jer je nekome u interesu bilo upropastiti tvornicu kako bi preprodao zemljište od 26.000 četvornih metara na kojem se tvornica nalazi. Matejčić se osvrnula i na nesrazmjer u izvještavanju o brodogradnji (kao pretežno „muškoj“ industriji) i tekstilnoj industriji (u kojoj su većinom zaposlene žene) te iznijela porazne statističke podatke po kojim je u zadnjih dvadeset godina 100.000 tekstilnih radnika ostalo bez posla. Od tih 100.000, 85% čine žene koje najčešće do kraja svog života ne mogu naći novi posao.
Nažalost, primjera koji pokazuju kako loša fiskalna i monetarna politika, deregulacija tržišta i prekomjerna zaduživanja stanovništva ne tiču samo onih koji o tome teoretiziraju i dobijaju za to Nobela – već i obitelji koji zbog neplaćanja računa ostaju bez struje i vode i kojima su i obroci za 50 kuna koje priprema Ana Ugarković – luksuz. Tvrditi nakon svega da se tržište u stanju samoregulirati i da je ekonomija prirodna znanost poput matematike i fizike – potpuno je deplasirano. Uostalom, pokušajte jednoj od tekstilnih radnica objasniti da je kvar na tržištu moguće servisirati kao jednu od mašina za šivenje i da je njezina sudbina samo još jedna od tkanina na kojoj se slomila igla tržišnog kapitala.
Upravo smo o toj nepravdi progovorile na ovogodišnjem Vox-u i nastavit ćemo – sljedeće godine i dalje – sve dok za tim bude potrebe.
(fotke dolaze brzo:)
