Objavljeno

Punkom protiv anoreksije i nasilja nad queer teensima

Zamislimo koncert; gužva, polugoli muškarci s irokezama u jednoj ruci drže bocu pive a drugu šaku drže u zraku i deru se protiv industrija koje ženama smanjuju samopouzdanje, a istovremeno pjevač tog punk benda progovara o statistikama vezanim uz anoreksiju kod muškaraca.

Možda se na prvi pogled čini neobično, i većina nas vjerojatno nije prisustvovala takvom događaju, ali takve scene nisu neuobičajene kod nekih nešablonskih bendova koji su odlučili progovoriti o stvarima koje inače nisu glavna tema punka.

 

Američki bend Anti Flag poznat je po svojim beskopromisnim tekstovima u kojima osuđuju rat, nasilje, politiku i ine stvari, no u jednom videu upravo oni se dotiču raznih problema današnjeg društva koji se tiču rodnih i spolnih uloga, stereotipa i nametnutih normi.

Tako taj video počinje rečenicom na crnom ekranu koja kaže:

„Više od 8,5 milijuna ljudi u Americi svake godine obavlja kozmetičke zahvate. Ovo je kraj…samo-uništavanju.“

Pjesmu počinju tekstom Seems every station on the TV is selling something no one can be”, a nekoliko riffova nakog toga stiže nova poruka na crnom ekranu koja kaže “Otprilike milijun dječaka i muškaraca boluju od anoreksije.”

Anoreksija se oduvijek smatrala problemom koji se javlja samo kod ženskog spola, a čak i tada se malo priča o njoj. Taj i drugi problemi poput depresije, nasilja nad osobama koje su “drugačije” po bilo kojoj osnovi, kao i medijsko manipuliranje su bitni i iznimno je važno o njima progovarati i omogućiti da se priče ljude koji se bore sa njima čuju.

Nije neobično da glazbenice i glazbenici koriste svoju slavu, spotove i pjesme da bi prenijeli neku poruku, ali je neobično kada takve važne poruke prenose bendovi koji imaju sasvim drugačiju publiku i koji se i sami, htjeli-ne htjeli, nalaze u ladici stereotipa o tome kako punk treba izgledati i zvučati.

 

Tako je nedavno frontmen benda Rise Against, Tim McIlrath, izjavio kako dobiva mailove od fanova koji ga (u strahu) ispituju što on misli o LGBTIQ zajednici i kako je ona prihvaćena u punk krugovima.

Osim što je u intervjuu za MTV izjavio kako ga takva pitanja rastužuju jer to uopće ne bi trebalo biti pitanje, svoje mišljenje je odlučio prenijeti i putem pjesme, odnosno, novog videa u kojem progovara protiv nasilja nad LGBTIQ osobama. Pjesma se zove “Make it stop (September’s Children)” I posvećena je masovnim samoubojstvima koja su se desila prošlog rujna, kao posljedica sve većeg nasilja nad LGBTIQ osobama u školama.

Tekst govori sam za sebe, no srž pjesme bismo mogli svesti na par stihova koji kažu Born free, but still they hate. I’m born me, I can’t change … and too much blood has flown from the wrist, of children shamed for those they chose to kiss.”

 

Rise Against, kao i Anti Flag, poznat je po zalaganju za prava i jednakost, kao i osuđivanju industrija koje zarađuju na iskorištavanju ili manipuliranju ljudima, tako su još (davne) 2004. u spotu za pjesmu „Give it all“ osudili reklame koje nameću nekakav izvrnuti standard ljepote kojima bi žene trebale težiti.

Ništa od toga ne bi bilo neobično da nismo društvo puno stereotipa, pa je tako i punk sveden na modu, frizure i deranje uz ista tri riffa na gitari. I sam Tim McIlrath kaže kako je većina punk scene nabijena nekakvim fake testosteronom tj. silnim isticanjem i forsiranjem „muškosti“ pa tako ne nedostaje ni čestih ispada seksizma, homofobije i sl., što u pjesmama, što među članovima bendova, a ponajviše među fanovima nekih bendova.

No nije uvijek i sve tako, a ovi bendovi to i dokazuju. Ovi bendovi su prvenstveno aktivisti, feministi i borci za ljudska prava, a onda tek glazbenici.

Pravi punk je poruka, pobuna, i nije bitno kako izgledate, koje još bendove slušate ili kakvu imate frizuru – bitno je da prenosite poruku i da se borite za pravednost i jednakost, a znate, ukazujete i klonite se onoga što je krivo. Mogli bismo reći da je punk pobuna protiv svega – ali ne zbog trenda, već jednostavno zato što živimo u društvu gdje moramo podići glas protiv većine industrija, jer je ono što je ispravno još uvijek u manjini.

Ovi bendovi, pjesme i videi nastali su puno prije nego su se na mainstream sceni pojavile pop zvijezde koje su dale podršku LGBTIQ zajednici ili osudile nametnute društvene norme koji se fokusiraju na mlade djevojke ili dečke. Pravi punk ne prati trendove, punk reagira onda kada treba na način kako treba – direktnom porukom, bez kompromisa.

Ove su pjesme i bendovi samo neki od primjera tog „neobičnog“ aktivizma – a „neobičan“ je samo zato što je još uvijek postoji mišljenje da se ne trebamo brinuti ni truditi poboljšati ono što se ne tiče nas osobno.

Povezano