Objavljeno

Previše pornića = premalo seksa ili Izluđuje li pornografija muškarce?

Feminizam i pornografija oduvijek njeguju vrlo buran love-hate odnos.

Dok neke feministice upadaju u trgovačke centre i uništavaju pornografske časopise, članice suprotstavljenog tabora slave porno-glumice kao utjelovljenje emancipacije i girl power-a.

No davnih sedamdesetih kada je spomenuta rasprava uzela maha, nitko nije mogao predvidjeti da će za koje desetljeće pornografski sadržaji u svojim raznim oblicima postati sveprisutni i lako dostupni. Tome je, dakako, kumovao Internet. Nema više crvenjenja na kioscima dok novi broj Erotike pokušavate sakriti između Večernjeg i Auto kluba, ili smišljanja nespretnih isprika u videoteci dok posuđujete Analnu terapiju 3 (´To mi je za prijatelja…´).

Štoviše, više ne morate ni nosom proviriti iz vlastitog dnevnog boravka – vječno napaljene djeve i nevjerojatno potentni muškarci smješkaju vam se sa zaslona vašeg računala. I dobro da je tako – nije da u tome ima nešto loše. Napasanje okica na pokojem porno uratku nije nikog ubilo… Zar ne? Je li pornografija doista oslobađajuća ili je njen utjecaj doista mnogo štetniji nego što nam se to na prvi pogled čini?

{igallery 35}

 

Još se Andrea Dworkin u svojim Pismima iz ratnog područja (Ženska infoteka, 2002.) žestoko obrušila na pornografiju nazivajući je “novim terorizmom” i “seksualnim fašizmom”. Zbog prevelike izloženosti golišavim fotografijama i eksplicitnim filmovima, smatra Dworkin, muškarci počinju percipirati žene isklučivo kao seksualne objekte. Nadalje, osnovna premisa pornografske industrije jest ta da žene zapravo “žele da ih siluju, ozljeđuju i okrutno iskorištavaju” (pojednostavljeno rečeno, žena kaže ´ne´, ali zapravo misli ´da´). S vremenom, konzumenti takve vrste sadržaja internaliziraju ove poruke te i sami postaju silovateljima i zlostavljačima žena. No ne samo da pornografija potiče nasilje nad ženama – Dworkin tvrdi da “pornografija jest nasilje nad ženama”.

Naomi Wolf, jedna od vodećih figura trećeg vala feminizma i autorica danas već kultne studije Mit o ljepoti. Kako se prikazi ljepote koriste protiv žena (Jesenski i Turk, 2008.), pristupa problemu pornografije s drugačijeg stajališta. Ne samo da ´pornići´ ne potiču muškarce na nasilje, piše Wolf u svom nedavnom članku, kao i u starijem ‘Mit o pornografiji’, već ih, paradoksalno, odbija od seksa!

Pojednostavljeno rečeno, provodeći previše vremena u carstvu iluzije, postupno gubimo osjećaj za realnost. U usporedbi s retuširanim, prsatim, podatnim ljepoticama uvijek ´spremnima za akciju´ koje im se osmjehuju sa stranica Playboya, ´stvarne´ se žene doimaju daleko manje zanimljivima i privlačnima. Konzument pornografskih sadržaja tako se neće baciti na prvu ženu koja naiđe; naprotiv, vjerojatno će ju tek ovlaš omjeriti i nezainteresirano nastaviti svojim putem.

“Kroz povijest, erotske su slike funkcionirale kao odraz, glorifikacija ili zamjena za stvarne gole žene. Po prvi puta u povijesti ljudskog roda, snaga i privlačnost slika zamijenila je stvarne žene. Danas, prava gola žena ima status loše pornjave,” tvrdi Wolf.

{igallery 36}

Osim toga, pojednostavljen pristup i sve veća tolerantnost na prikaze golih tijela uvelike su promjenile našu percepciju seksa, te povećali očekivanja u krevetu. Oskudno odjevenih teta ima posvuda, od jumbo plakata do novina, pa golotinja sama po sebi više i nije neki turn-on. Od partnera (ma, nemojmo se lagati – od partnerica) se očekuje da budu osobito kreativni te, dakako, spremni na sve.

Evo što o tome kaže Michael Foley u svom Dobu apsurdnosti:

“Nekoć su svi bili tako očarani, ushićeni, opčinjeni. Ali danas je seks samo jedan od oblika dokone zabave. (…) Ljudi su danas zasićeni svime. Previše smo toga testirali i isprobali, potaknuti savjetom da neprestano moramo isticati važnost novine, ponavljajući da je tajna uspješne veze u tome da seks uvijek bude raznolik i svjež. Kao i s njezinim političkim prethodnicima, seksualna revolucija postala je svojevrsna tiranija. (…) Danas seks nalikuje brodvejskom mjuziklu – zahtijeva originalan scenarij, kostime, rekvizite, pozornicu, posebnu rasvjetu i, naravno, zdravu, energičnu i entuzijastičnu družinu sportaša i akrobata koji znaju pjevati i plesati. Danas svi moraju biti cirkusanti u krevetu… ma, cirkusanti u cijeloj kući”.

 

Da ne bi ispalo kako je problem samo u zamoru materijala, Wolf ukazuje i na medicinsku stranu cijele stvari.

Brojna istraživanja govore o rastućem broj seksualnih disfunkcija među muškarcima. Kako i zašto? Stručnjaci kažu da je stvar vrlo jednostavna – (pre)velike količine pornografije paradoksalno rezultiraju seksualnom neosjetljivošću. Da bi se uzbudili, muškarcima je potreban ´žešći´ materijal u mnogo većim količinama.

Utjecaj pornografije na mozak, kaže Wolf, isti je kao i kod bilo koje druge ovisnosti, poput droge ili kockanja.

A i posljedice su iste – nakon što se ´navučeš´, treba ti sve jači i jači ´fiks´. ´Obični´ prikazi golotinje ili snošaja više nisu zanimljivi, pa potrošači traže ekstremnije oblike pornografije. Stvar se čini prilično ozbiljnom. Dakako da se u našoj strogo katoličkoj i visoko moralnoj zemlji o tako nečemu ne priča. Sam spomen riječi ´pornografija´ još uvijek izaziva crvenilo i smijuljenje, te (nostalgično?) prisjećanje na davno propalo kino “Kustošija” i skandinavsku kinematografiju (šifra: ´danski borbeni´ i ´švedski znanstveno-fantastični´).


Fotografije su iz jedne enciklopedije koju smo davno listale pa uslikale.


Povezano