Svatko ima pravo na život bez nasilja. Međunarodni zakoni su tu da štite žene od svih oblika nasilja. No dok mi osmog ožujka slavimo međunarodni dan žena, jedna od pet Europljanki se i dalje nalazi pod stalnom prijetnjom nasilja, govore podatci Vijeća Europe. Čak 180,000 žena u Europi godišnje je izloženo barbarskoj praksi genitalnog sakaćenja (Female Genital Mutilation-FGM) koje je dosad, prema podacima EU parlamenta, zahvatilo čak pola milijuna žena i djevojaka na našem kontinentu.
Ove statistike, iako šokantne, predstavljaju više od pukih brojki. One izazivaju bijes koji bi političari i javnost trebali uložiti u pokušaj zaštite žrtava koje stoje iza tih brojki, kao i u zaštitu svih žena od nasilja.
Dobre vijesti su da je EU već obećala poduzeti značajne korake u sprječavanju nasilja nad ženama (Violence Against Women-VAW). Prošlog studenog Europska komisija objavila je akcijski plan: Towards the Elimination of Female Genital Mutilation. Cilj te akcije je stati na kraj genitalnom sakaćenju kroz povlačenje javnih sredstava, razmjenu iskustva, pribavljanje podataka i profesionalne treninge.
Time je možda napravljen pomak oko sprječavanja genitalnog sakaćenja žena, no još je mnogo rada potrebno da bi se stalo na kraj svim vrstama nasilja nad ženama. Upravo zato bi ovaj korak trebao služiti kao primjer daljnjem postupanju u radu nove komisije i EU parlamenta.
Ovo je također prilika za članove nove komisije da isprave nemar svojih prethodnika i napokon donesu okvire za strateški plan borbe protiv nasilja nad ženama. Pomoću monitoringa, savjetodavnih tijela i dostupnog budžeta, nadolazeći EP mogao bi u suradnji s komisijom prioritizirati borbu protiv nasilja nad ženama i sprovesti plan protiv genitalnog sakaćenja u stvarnost.
I trenutni članovi i kandidati za članove Europskog parlamenta mogu se potpisom obvezati na borbu za to da se nasilju nad ženama i genitalnom sakaćenju stane na kraj, što je dosad učinila samo jedna zastupnica iz Hrvatske, SDP-ova Sandra Petrović Jakovina.
No djelovanje institucija EU kao što je parlament nije samo po sebi dovoljno, potreban je i rad država članica. Njihov rad na borbi protiv nasilja nad ženama dosad se, uz to što je bio većinom kratkotrajan i ograničenog dometa, više koncentrirao na kazneni progon umjesto na zaštitu i prevenciju. Sprječavanje same pojave nasilja nad ženama ključno je u njegovom iskorjenjivanju iz društva. Države članice koje se odluče poraditi na tome prvo bi trebale usvojiti sveobuhvatan prekogranični pristup koji bi uključivao sve bitne faktore: liječnike i medicinsko osoblje, nastavnike, zakonodavce, i one koje su u cijeloj priči najvažnije, žene i djevojke.
Još jedan konkretan korak koji države članice mogu učiniti je i to da se u srpnju, kad se iznesu zaključci Vijeća Europe o nasilju nad ženama, obvežu na zajedničko rješavanje ovog problema.
Da bi rad na iskorjenjivanju nasilja nad ženama bio produktivan, u njega se moraju uključiti institucije Europske Unije, države članice, kao i članovi civilnog društva. Ključni test ovog zajedničkog djelovanja bit će Istanbulska konvencija Vijeća Europe. Dosad su samo tri od 20 država potpisnica ratificirale konvenciju kako bi spriječile nasilje, zaštitile žene i djevojke, i efikasnije sankcionirale prijestupnike. Institucije bi trebale intenzivno raditi na tome da se osigura potpis i ratifikacija svih država članica. Jedino će pod takvim sveobuhvatnim, uključivim i cjelovitim kišobranom napori Europske unije zadovoljiti međunarodne kriterije, a nasilje nad ženama napokon biti iskorijenjeno.
EU udruženim snagama može osigurati ugroženim skupinama potrebnu pozornost u 2014., ali i u godinama koje slijede. Tako bi život bez izloženosti potencijalnom i realnom nasilju postao univerzalno pravo svih žena i djevojaka. The Human Rights and Democracy Network (HRDN) i Amnesty International pozivaju kandidate za članstvo kao i trenutne članove EU parlamenta da se obvežu na postavljanje ljudskih prava u samo središte EU zakonodavstva. Članovi parlamenta se također potpisom mogu obvezati na borbu protiv nasilja nad ženama i genitalnog sakaćenja, kao i za zaštitu prava imigranata i tražitelja azila.
Izvor: New Europe / Prevela i prilagodila: Veronika Mesić
