POWER UP – Female Pop Art; KUNSTHALLE Wien, 5.11.2010.-6.3.2011.
Dočekali smo i to: izložba pop arta u bečkoj Kunsthalle u postavu nema ni jednog Warhola niti Lichtensteina – u prvom su planu dosad više ili manje zapostavljane umjetnice!
Evelyne Axell, Sister Corita, Christa Dichgans, Rosalyn Drexler, Jann Haworth, Dorothy Iannone, Kiki Kogelnik, Marisol i Niki de Saint Phalle zvijezde su ove izložbe i otkrivaju dosad nepoznatu stranu pop-arta. Podsjetimo se ukratko: pop-art rado koristi sliku i tekst masovnih medija, od kojih preuzima jarke boje i reklaman izgled. Čar je u podvojenosti između high i low arta, otkrića ljepote u vizualnosti časopisa, televizije i reklama, kao i u raskrinkavanja mitova koje oni proizvode. Pop art umjetnice pritom se i društveno angažiraju: njihova umjetnost uključuje protest protiv (Vijetnamskog) rata, obračun sa stereotipizacijom žene koja mora biti ljepotica/supruga/majka i otkrivanje pozadine optimističnog kapitalizma.
Brojne ženske uloge gotovo su opsesivna tema umjetnica
Ispostavlja se da su one „normalne“ često neudobne, a „nenormalne“ postaju zamislive. Ilustracije radi, usporedimo Marisolinu skulpturu The Wedding i War Baby Kiki Kogelnik. Marisol vjenčanicu vidi kao krutu kutiju na koju je apliciran tradicionalan čipkasti uzorak. Postupak umetanja glava ostavlja neugodan, klaustrofobičan dojam neprirodne, nametnute situacije – vjenčanje je iznimno šabloniziran društveni okvir koji istovremeno pristaje svima, ali nikome savršeno; nije personaliziran, izrađen po mjeri pojedinca. S druge strane, tu je cool, opuštena War Baby Kiki Kogelnik (žena s oružjem! žena ratnica!), u stavu predaje koja jasno izražava umjetničin stav o ratu.
Konzumerizam američke svakodnevice 60-ih, doba poslijeratnog gospodarskog oporavka, pravog rađanja reklamne industrije i nekontroliranog umnažanja potrošačkih potreba jedna je od omiljenih tema pop arta. Reakcija na novi, plastični, fantastični svijet dvojaka je – istodobno se javljaju kritičnost (otpor prema stereotipima koji se poput požara šire masovnim medijima, strahovite mogućnosti manipulacije potrošačem, „običnim čovjekom“) i divljenje (granica između high i low arta sve je propusnija; svakodnevica ulazi u umjetnost). Veza konzumerizma i tijela najjače je izražena u djelu Kiki Kogelnik, Seventh Ave. People koja na stalak za vješalice iz trgovine odjećom smješta raznobojne siluete (stvarnih) ljudi izrezane iz vinila. Konstrukcija identiteta jasno se povezuje s ideologijom shoppinga, bez kojeg je popularna kultura nezamisliva: identitet je samo još jedan proizvod u sjajnom pakiranju, lako dostupan u trgovačkom centru, koji se pojavljuje u nekoliko shematiziranih oblika i boja, pokušavajući pomiriti potrebu za jedinstvenošću, navodno zajamčenom osobnim odabirom odjeće, s masovnom industrijskom proizvodnjom koja stvara tisuće primjeraka istog objekta žudnje.
Pogledajte video postava izložbe |
Osim društvenih odnosa nekad i sad u odnos problematiziranja „suprotnosti“ postavljaju se i likovna tradicija i suvremenost: u mrtvu prirodu ulaze sunčane naočale i dječje igračke, a srednjovjekovni „pozlaćeni“ triptih (zapravo je riječ o spreju zlatne boje) načičkan je jeftinim plastičnim raspelima i pištoljima. Neumorna ponovljivost motiva masovne kulture razara svetost i poštovanje koje je sakralno nekoć proizvodilo.
Raznolikost tehnika
– od klasičnog štafelajnog slikarstva do patchworka, od stripa do skulpture u kombiniranoj tehnici – potvrđuje ispreplitanje umjetnosti i „neumjetnosti“. Neumjetnička svakodnevica postaje izvor materijala za umjetničko stvaralaštvo, što slijede i tehnička rješenja u postavu izložbe – biografije umjetnica smještene su na valjcima nalik reklamnim stupovima, nema zaštitnih vitrina koje bi umjetničkom djelu pridale auru dragocjenosti i nedodirljivosti. Osim neprekidno prisutnog aspekta konzumerizma, likovne tehnike upućuju i na specifičnu artikulaciju „ženskosti“; patchwork za kojim poseže Jann Haworth u djelima Calendula’s Cloak i Old Lady II tradicionalno je ženske izrade i asocira na čvstu povezanost ženskog kolektiva zajedničkim radom; mitska ženska snaga u svojem drevnom obliku. Nova uporaba tradicionalnih uzoraka tako sudjeluje u stvaranju kreativne strategije za osnaživanje žena.
POWER UP iz zaborava izvlači nepravedno zapostavljenu žensku sastavnicu pop arta – glasnu, optimističnu i kreativnu umjetnost koja ima što reći o društvu u kojem nastaje. Nadajmo se da je Dorothy Iannone u sasvim u pravu kad kaže: The Next Great Moment in History is Ours.