Što u današnje vrijeme znači biti muškarac, kako se koncepcija muškosti promijenila, te koje rituale i proizvode muškarci danas koriste središnja su pitanja kojima se bavi Muškost, dokumentarac iz redateljske radionice Morgana Spurlocka, prikazan na ZagrebDoxu 27. veljače 2013.
Dotjerivanje, depilacija, čupanje obrva i spa tretmani percipiraju se uglavnom kao „ženska domena,“ no to se rapidno mijenja. Tako okvir filmu daju Will Arnett i Jason Bateman, zvijezde serije Arrested Development i ujedno izvršni producenti filma, koje pratimo u interludijima između segmenata dok u wellness centru razglabaju o konceptu muškosti, pri čemu bi komični efekt valjda trebao proizaći iz samog pogleda na muškarce u šlafroku na tretmanu čišćenja lica ili pedikuri.
Film je podijeljen na šest segmenata (Brada, Brkovi, Proizvodi, Tijelo, Dlake, Lice), a svaki ima svog „protagonista“, od kojih su neki zanimljivi, a neki malo manje. U prvome pratimo samog Spurlocka, inače autora filma Super Size Me iz 2004., koji mora obrijati svoje (ne osobito impresivne) porno brkove u sklopu humanitarne inicijative Movember, što navodi njegovog sina da brizne u plač.
U drugom segmentu pak pratimo nagrađivanog „profesionalnog bradaša“ (brada+sportaš) Jacka Passiona, poluhipstera koji svako jutro guta vitamine za bradu jer smatra da je zdrava brada odraz zdravog čovjeka. Uvijek zabavni John Waters, vlasnik vjerojatno najpoznatijih „pencil“ brkova u Hollywoodu, u svom (pre)kratkom komentaru ističe kako je poražavajuće ako ste rob vlastitih brkova ili ako vas vaša brada kontrolira. Kroz cijeli film provlače se i komentari glumaca/komičara Zacha Galifianakisa, Adama Carolle i Paula Rudda, koji ne govore ništa pametno, već pokušavaju biti smiješni sprdajući se s postavljenim pitanjima. Najkomičniji je zapravo sam Passion, koji, parafrazirajući Schopenhauera (!), kaže: „radije bih se dosađivao dok pobjeđujem na natjecanjima bradaša nego nastavio patiti kao dosadan, normalan čovjek.“
„Maskulinitet je nešto što izvodimo za druge muškarce,“ navodi sociolog Michael Kimmer, „trebamo druge muškarce da nam daju potvrdu, da validiraju našu izvedbu muškosti.“ Kulturna antropologinja Helen Fisher pak ističe kako muškarci proživljavaju krizu identiteta ali to ne znaju, te kako su oduvijek željeli izgledati dobro no danas im je napokon dopušteno ‘ukrašavanje’. Tako saznajemo za Fresh Balls (So fresh, so dry!), proizvod kojem je namjena upravo ona koja mislite da jest. Neki muškarci za to koriste puder, no problem s puderom je, objašnjava jedan od sudionika fokusne grupe, „kada se počneš znojiti, stvaraju se grudice, a ja ne volim grudice u svojim gaćama.“ Tko bi mu zamjerio!
Zatim upoznajemo profesionalnog hrvača Shawna Daivarija koji je izuzetno dlakav, ali zbog prirode posla mora gotovo svakodnevno depilirati cijelo tijelo. U idućem, pomalo zamornom segmentu riječ je o ćelavljenju i tupeima, odnosno o, kako kaže gospodin Carmine koji izrađuje perike, ‘sustavima nadogradnje kose.’ Brijačnice su oduvijek bile mjesta okupljanja muškaraca, utočišta muškosti u kojima je sasvim prihvatljivo prepustiti se čvrstim ali pažljivim rukama brijača i povjeriti mu svoje muke, no danas je takvih ‘tradicionalnih’ mjesta sve manje.
„Feminizam je stavio muškarce u situaciju u kojoj više ne znaju gdje pripadaju,“ žali se jedan vlasnik brijačnice dok drži cigaretu u jednoj i pivu u drugoj ruci (mmm!). U svakom slučaju, nemoguće je poreći da muškarci danas prolaze kroz nešto što se ženama već dulje vrijeme događa: časopisi potiču nesigurnost, reklame zagovaraju upotrebu najrazličitih preparata za njegu, očekuje se savršena fizička forma… Možda najzanimljiviji i najtragičniji lik u cijelom filmu je Ricky Manchanda, metroseksualac Sikh čija opsjednutost fizičkim izgledom otkriva dublje psihološke probleme: sam priznaje da je uzrokovana nesigurnošću iz djetinjstva kada zbog izgleda (nosio je turban) nije bio prihvaćen u društvu. „Moja osobnost, moje samopouzdanje temelje se na mom izgledu,“ kaže.
Dakle, treba li pogledati Spurlockov film ili ne? Unatoč povremenom gubljenu ritma, film je relativno zabavan i sumnjam da ćete požaliti što se potrošili sat i pol svog vremena na njega (ja nisam). S druge strane, ako vas zanima malo dublji, analitički pogled na danu tematiku, biti ćete razočarani. Muškost nema nikakvu poruku, pa čak ni stav prema temi koju obrađuje, a problematici se niti ne trudi pristupiti ozbiljno. Sve skupa izgleda poput reality emisije na MTV-ju sastavljene od predstavljanja čudaka, skečeva, pop-kulturnih komentara stručnjaka i neizbježnih slavnih ličnosti.
