Američka spisateljica Emily Matchar naziva ih „novim domaćicama.“ Riječ je o skupini žena kojima su kukičanje, šivanje, uzgoj peradi i povrća izbor i način života, a ne potreba.
Interes za samoodrživost, briga za okoliš, fleksibilnost, posao koji povoljan za razvoj djece i održava vezu s prošlim generacijama samo su neki od motiva osoba koje žive na ovaj način, a rezultate rada i iskustva često dijele na Pinterestu i blogovima. Matchar je svoja zapažanja zabilježila u knjizi Homeward Bound: Why Women Are Embracing the New Domesticity, a intervju koji je dala za časopis National Post objašnjava njen pogled na pokret.
Jedan od brendova koje su nove domaćice prihvatile je Betty Crocker, serija proizvoda s likom domaćice koja još od 1920-ih svojim savjetima i jednostavnom pripremom olakšavat život premorenim domaćicama. Matchar ovaj pokret povezuje i s feministicom Betty Friedan koja je u knjizi The Feminine Mystique pisala o želji žena za dubljim smislom života. Matcher objašnjava popularnost ovakvog izbora kao suprotnost ideala' 90-ih, djevojaka iz Seksa i grada.
Danas žene u dvadesetim i tridesetim godinama imaju dovoljan odmak od očajne kućanice iz vremena Betty Friedan - mogu vidjeti stvari u novom svjetlu. Neki od nas razmišljaju: „Hej, ove stvari su super, zabavne i zanimljive i možda ćemo uštedjeti nešto novca ili pomoći okolišu.”
Eksplozija blogova uslijedila je nakon recesije 2008. No način razmišljanja polagano se gradio, 1990. unutar punk-feminističkog pokreta Riot grrrl sa 'ženskim' vještinama pod okriljem feminističkog stava - način razmišljanja koji su ubrzo prihvatile mlađe generacije. Postepeno, ručni rad više nije bio percipiran kao nužda siromašnih, već kao privilegija srednjeg sloja, ljudi koji imaju dovoljno vremena, a svjesni su da im je standard niži od onog njihovih roditelja, te ujedno žele izbalansirati posao i privatni život.
Pokret jednako prihvaćaju ljudi različitih političkih i vjerski uvjerenja, od liberalnijih roditelja koji ne žele da školski sustav uništi dječju kreativnost do ultra-konzervativnih katolika koji ne žele da djeca u školi uče o evoluciji.
Radikalno shvaćanje novog domaćinstva često je među gay populacijom, koja je prije morala birati između ljubavnog života ili obiteljskog, a uz posvajanje i metode umjetne oplodnje uz novo domaćinstvo im se pruža prilika da spoje i partnera i (neo) tradicionalnu obitelj.
O značenju novog domaćinstva kao feminističkog autorica ima složeno mišljenje: „Pobornice novog domaćinstva svakako doprinose jačanju poštovanja prema poslovima koji su nekada bili podcjenjivani kao 'ženski' (npr. kuhanje ili šivanje), i to je odlično. Također, istina je da je odgajanje djece stvaran i vrijedan posao. Ono što me zabrinjava je kada žene kažu: Osjećam da je to feministički izbor jer sam u dodiru sa svojom pravom ženskom prirodom koja je u potpunosti orijentirana na brigu. Svaki puta kada kažu 'prirodno' ili 'ključno' postanem sumnjičava i zabrinuta da prihvaćamo puno dvojbenih tvrdnji o 'naslijeđenim' razlikama između muškaraca i žena.“
U Hrvatskoj se navedeni pokret polako pojavljuje, od pripreme kozmetike od prirodnih sastojaka i zdrave hrane do organizacija različitih radionica, sajmova i okupljanja na kojima se prezentiraju te male rukotvorine. Najrašireniji su vjerojatno šivanje, kukičanje i izrada ukrasnih predmeta te nakita i unikatnih predmeta nastalih kao izraz kreativnosti i potrebe za zaradom. Osim objavljivanja na domaćim blogovima i portalima (npr. Woohoo, Krpa), velik broj njih prihvatio je i međunarodnu prodaju putem Etsya.
Izvor: National Post
Pripremila: Melita Matović
