Objavljeno

Žena nije glazbeni žanr

Ako je vjerovati recentnim napisima, žene u elektronskoj glazbi nova su i osvježavajuća pojava. No, različite glazbenice značajno su doprinijele razvoju elektronske glazbene scene i potpuno je pogrešno vjerovati da su se žene prvi put susrele sa sintesajzerima nakon što je La Roux stala pred objektiv fotoaparata.

Tvrditi da je elektronska glazba isključivo muško područje, ne samo da znači marginalizirati doprinos glazbenica u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, već i pretvarati ga u fikciju, piše Daniel Jones za Electronic Beats .

“Problem nije u kultu muškosti u elektronskoj glazbi, već u kultu muškosti općenito”, tvrdi Mollie Wells iz grupe Funerals te nastavlja: “Ljudi imaju naviku promatrati elektronsku glazbu kao monolitnu, no među scenama postoji značajna razlika. Dečki koji stvaraju micro synth vam nikad neće reći da je to muški prostor. Ali, techno ponekad jest. U tom svijetu postoji ‘obaveza muškosti’: pretpostavka da ako radiš nešto orijentirano na klubove, moraš biti muškarac.

Star Eyes, Lauren Flax, Anja Schneider, AGF, Ellen Allien, ADA… ne stvaraju ‘žensku glazbu’. Ona nije ni muška, ni ženska. Tvrditi da su pjesme rodno obojene govori više o onome tko iznosi takav argument, nego o glazbeniku koji stvara glazbu. Delia Derbyshire, Daphne Oram, Wendy Carlos, Doris Norton, Suzanne Ciani, Cynthia Webster, pa čak i Goldfrapp i Ann Shenton iz Add N to (X) nisu bile na periferiji elektronske glazbe. One su joj krčile put. ‘Žene’ nisu glazbeni žanr i moramo se prestati ponašati kao da su prolazni hir.”

S njom se slaže Kristi Schaefer iz grupe Hideous Man, koja tvrdi da “u mainstreamu postoji trend primjećivanja da se žene bave elektronskom glazbom, koji je jednak načinu na koji se ženama pristupa u bilo kojoj vrsti glazbe. Njih se jednostavno gleda drugačije. Imam suprotstavljene osjećaje oko toga, jer s jedne strane razmišljam da žene treba slaviti zbog borbe s ograničenjima, u pogledu stvaranja glazbe, koja im nameće spol, dok s druge strane razmišljam: završite više s time! Mi ne koristimo genitalije za sviranje na instrumentima.

Iz mog iskustva, žene se često vidi kao ukras u glazbenom svijetu, a elektronska glazba se često uzima kao manje bitna od rocka tj. kao jednostavnija od sviranja žičanih instrumenata. Biti žena s klavijaturama je jedan od najpodcjenjenijih načina stvaranja glazbe.”

Činjenica je da žene danas ne eksperimentiraju s elektronskom glazbom “više nego ikada”, nego nam tehnologija omogućuje da ih lakše uočimo. Umjesto priča o ženama u glazbi, korisnije bi bilo govoriti o samoj glazbi: o talentiranim glazbenicama i grupama koje su impresivne zbog onoga što rade, a ne zbog toga što uključuju žene, zaključuje Daniel.


Povezano