Objavljeno

Djecu se mora zaštititi od rodno uvjetovanih stereotipa

Bilo u školi ili u dućanu s igračkama, seksističke pretpostavke o dječacima i djevojčicama mogu imati dugotrajan učinak. Srećom, neka su djeca već sada iznad toga.

Pažnju na ovu temu, Lauri Bates, skrenula je jedna foto objava na Tweeteru. Naime, radilo se o fotografiji na kojoj se nalazila zadaća za šestogodišnji uzrast, a zadatak je bio napraviti kraće istraživanje o znanstveniku ili inovatoru, piše ona za The Guardian.

Frustracije roditelja i pitanje što je sa znanstvenicama i inovatoricama, mnogi će smatrati pretjerano burnom reakcijom, no čini se da ih je sve više koji/e dijele ovo mišljenje, barem ako je suditi po stranici Everyday sexsism, gdje ostavljaju svoje komentare.

Roditelji jednog dječaka pišu primjerice o njegovoj zadaći iz fizike, u kojoj se koriste primjeri muških osoba kako guraju kombije, dižu utege i penju se na stabala. Jedini ženski primjer je žena koja gura kolica. Sin jedne osobe je imao zadatak napraviti usporedbu obilježja “dobre supruge” od Biblije do modernih vremena (bez sličnih zadataka u kojima se iznose obilježja “dobrog supruga“).

Za one koji tvrde da je reakcija roditelja s početka priče pretjerana, nova studija američkog Državnog zavoda za ekonomska istraživanja pokazuje da rodni stereotipi  u osnovnoj školi mogu imati dugoročne posljedice za učenike/ce.

Studija se bavila s nekoliko skupina učenika/ca koji/e su polagali/e dva ispita. Jedan su ocjenjivali/e vanjski ispitivači/ce koji nisu znali imena učenika/ca, a drugi oni/e koji su znali imena učenika/ca. Djevojke su u matematici nadmašile dječake na anonimno označenim ispitima, ali su momci nadmašili djevojke kada su ispite ocjenjivali nastavnici/ce koji su znali sva imena. To sugerira da su možda sposobnosti dječaka bile precijenjene, a sposobnosti djevojaka podcijenjene.

Prateći učenike/ce do kraja srednje škole, istraživači/ce su otkrili da su dječaci koji su dobivali poticaje u mlađoj dobi, ne samo imali bolje rezultate kasnije, već su se također češće odlučivali za napredne razine predmeta koji su uključivali matematiku, fiziku i slično.

Naravno, postoje i profesori/ce koji/e potiču interes djevojaka za znanost, no, rodne stereotipe ne usvajamo samo u školi. Oni su rašireni i u oglašavanju, televiziji, knjigama, časopisima i razgovorima  kojima su djeca izložena od malih nogu.

Primjerice, koliko puta ste u dućanima s igračkama naišli na strogo odvojene prolaze u plavoj boji na čijim su se policama nalazili setovi za kemiju, dinosauri i građevinski alat kao domena dječaka, dok su igračke za djevojčice bile izložene na rozim policama na kojima su se nalazile tek  plastične lutke. Naravno, ne postoji ništa loše u tome da se pojedino dijete vlastitim odabirom identificira s bilo kojom od tih uloga, no ono što je problematično jesu rodno pretpostavljene uloge.   

Ipak, svjedoci smo  nekih pozitivnih promjena. Neke trgovine su počele odbacivati rodnu segregaciju, majka čiji je Tweet bio motiv za pisanje ovog članka, kasnije je izvijestila da je dobila ispriku škole koju njezino dijete pohađa, a nadu daju i reakcije djece na seksizam s kojim se susreću.

Primjer toga je i djevojka koja se sa svojim prvim iskustvom uličnog uznemiravanja susrela u dobi od osam godina, kada joj je muškarac u prolazu dobacio da će muffin koji je jela otići ravno u njezine bokove. Ona je to strpljivo nacrtala na satu biologije i objasnila: “Ne, neće otići ravno u moje bokove. Prvo mora otići u moj trbuh“. Također, jedna je majka otkrila kako je u zadatku koji je zahtijevao da nacrta ‘Mamu u kuhinji’, njezin sin u sliku dodao i tatu koji pere suđe.

Uistinu je osvježavajuće vidjeti koliko smiješno seksizam može izgledati kroz dječje oči. Kada bismo se samo mogli suzdržati od prenošenja vlastitih rodnih pretpostavki na djecu. [M.D.]


Povezano