Zašto joj je intervju s Marijom Kalentić bio najdraži angažman na portalu, zašto ključ promjene vidi u edukaciji i kakve veze ima Britney s filmovima Johna Watersa – upoznajte Veroniku Mesić!
Sećam se maglovito, bilo je to prije godinu-dvije, jednog koncerta u kinu Grič kad smo se prvi put upoznale i nešto malo razgovarale o Voxu. Druga scena koja mi za tom dolazi je kako već objavljujemo tvoje intervjue. Kako ide tvoja strana priče s počecima na portalu?
Bilo je to nekakvo prijelazno razdoblje, taman sam bila između dva fakulteta i tražila sam nekakvu aktivnost koja bi, osim što bi meni donijela željenu promjenu, ipak rezultirala nečim. Tako sam došla do Voxa. Započelo je volontiranjem, a kasnije su uslijedili duži tekstovi i intervjui. Mislim da činjenicu da je aktivniji angažman došao dosta brzo mogu zahvaliti i tome što sam se pronašla u intervjuu kao formi. Ono što mi se kod intervjua sviđa je to što je interaktivan i djelomice nepredvidljiv. Pokušaj uspostavljanja malo osobnije komunikacije uvijek je rizičan, no ako rezultira uspjehom takva interakcija je itekako osjetna tijekom čitanja.
Koji ti je najdraži angažman bio na portalu i što bi dalje voljela raditi? Koji je tvoj dream job?
Mislim da mi je najdraži angažman bio intervju s gospođom Marijom Kalentić. To je bio jedini put da sam razgovor vodila u osobnom prostoru osobe koju intervjuiram (u ovom slučaju dom za starije osobe u Klaićevoj), a kada su oko vas nečije osobne stvari i kad osjećate istu atmosferu koja tu osobu svakodnevno okružuje na neki čudan način i ona postane dio onoga što ste zapisali. Također me oduševljavaju prigode u kojima te dovedu na zadnji kat Sheratona da bi mrtav ozbiljan stavio diktafon na stol kraj vaze svježeg cvijeća i osobu pitao poistovjećuje li se više s nadimkom indie Beyonce ili Justin Bieber za odrasle.
U svakom slučaju bi voljela nastaviti pisati, no jednako tako me zanima i književna teorija kojom se bavim na studiju. O budućnosti volim razmišljati, ali su mi sve prognoze redovito opovrgnute, tako da se trudim ne sanjariti previše detaljno. Sukladno tome nemam ni dream job. Tko zna, prije par godina nisam znala da će mi hobi biti kiseljenje motara.
Veronika i Bleki 🙂
Pošto nas je troje (ti, Barbara, ja) u užem timu iz Zadra, a u zadarskoj županiji ne postoji ni jedna udruga ni inicijativa koja se bavi rodnom ravnopravnošću (a svi znamo da bi tom dijelu Dalmacije dobro došlo osvještavanja po tom pitanju), da si na nekoj utjecajnijoj poziciji i da možeš stvari mijenjati u Zadru, što bi sve probala napraviti?
Ono što na trenutno stanje stvari u Zadru (a i u mnogim drugim mjestima) ima najviše utjecaja, a što je istovremeno i najteže mijenjati, je mentalitet. Promjena koja bi u takvoj situaciji rezultirala nečim po meni ne dolazi odozgora, već direktnim djelovanjem na same ljude putem informiranja i edukacije. Ono što po mom iskustvu također djeluje na mijenjanje svijesti jest uočavanje življenog primjera, prisutnost ljudi koji različitost nose javno (ovdje ne govorim nužno samo o seksualnoj orijentaciji, već i o svakom pokušaju rušenja rodne podijele ili odbijanja društveno uvjetovanih rodnih obilježja), kojih ima i koji dokazuju da je promjena nešto što je neizbježno.
Kad smo kod toga, moram napomenuti da je problem i u stigmatizaciji takvih područja tako da ih se proglašava beskompromisno zadrtima jer se tako razvija polarizacija i guše pokušaji aktivizma koji, unatoč raširenoj slici, itekako postoje. Također bih voljela kada bi Vox nekad u budućnosti organizirao radionice u raznim hrvatskim gradovima, pa tako i u Zadru, jer i dalje smatram da je ključ promjene u edukaciji.
Vidiš li i u čemu najviše generacijske pomake što se tiče rodne osviještenosti u Hrvatskoj?
Na ovo pitanje ću sigurno puno bolje odgovoriti za nekih 60-ak godina, ali zasad mogu reći da mi se čini da se pomaci događaju. Ljudi su upoznati s pojmom „rodna ravnopravnost“, i makar kod nekih izazivala smijeh, mislim da je usadila i svijest o tome da su neki postupci koji se s njom kose kažnjivi zakonom. S druge strane okolnosti u kojima ja živim i ljudi kojima sam okružena ne daju mi pravu sliku stvarnosti u našoj državi, zato na aktivizam ne gledam kao na altruističan, već kao na logičan potez.
Koje 3 stvari bi do 35. voljela napraviti/vidjeti/doživjeti/isprobati?
1. Napisati nešto što neću odmah sutradan htjeti mijenjati
2. Živjeti u gradu gdje uvijek ima dovoljno nepoznatih ulica
3. Doživjeti da Britney glumi u filmu Johna Watersa
Za kraj, najljepša stvar i spot 🙂
