Kako se krenula baviti feminizmom i pisati za Vox, s kim bi mijenjala živote na tri dana i što Molly Nilsson misli o njezinim cipelama – upoznajte Barbaru Gregov!
Kako si počela raditi za Vox? I zašto – tj. što te privuklo Voxu?
Iako sam se s feminizmom susrela i ranije, neko ”ozbiljnije” promišljanje o ovoj temi krenulo je za vrijeme prvih par godina studija. Htjela sam na neki način posložiti vlastite stavove, a učinilo mi se da je praksa zapravo najbolje rješenje. Vox mi se svidio jer se bavio mnogim temama koje su me zanimale, ali i onima o kojima sam znala vrlo malo. Počela sam, kao i svi/e, s pisanjem vijesti i prevođenjem, međutim, vrlo sam brzo postala stalna članica redakcijskog tima. U međuvremenu je kroz Vox prošlo jako puno odličnih ljudi i dosta se toga izmijenilo. Ipak, imam dojam da trenutni sastav uredništva funkcionira (možda) najbolje dosad. Posebno mi je drago što smo u proteklih godinu dana ostvarili/e suradnju s jako puno vanjskih suradnika/ca, a otvorili/e smo i mnoge teme o kojima ranije nismo pisali/e.
Što radiš u životu kada ne pišeš za Vox?
Bavim se regionalnom komparatistikom. Ha-ha. Trenutno se bavim regionalnom komparatistikom, budući da je to tema broja časopisa ”K.” u čijem sam uredništvu. Ostatak vremena ponajviše slušam glazbu, a tu i tamo napišem ponešto za glazbeni blog Lake Note.
O kojim temama najradije piskaraš?
O kojim temama najradije piskaraš?Hm… mislim da moji tekstovi najčešće završe u rubrikama Gender & Art, eventualno Cunterview. Iako smo rubriku Gender & Art uveli nedavno, s redizajnom sajta, čini mi se da ona zapravo ima najviše potencijala. Daleko od toga da to nije slučaj s ostatkom sadržaja, međutim, G&A se nekako najviše preklapa s mojim interesima. Ja ju vidim kao zanimljiv miks rodne teorije i umjetnosti. Također, malo sam bezobrazno preuzela monopol nad Kratkim filmom nedjeljom. 🙂
Ispričaj nam neku kul/zabavnu anegdotu.
Molly Nilsson mi je rekla da imam lijepe cipele.
Slika lijevo: slučajan redakcijski sastanak – Andrea, Veronika i Barbara
Možeš se mijenjati za živote s jednom osobom, stvarnom ili izmišljenom, na samo tri dana. S kim se mijenjaš?
S bilo kojom Marie iz filma ”Tratinčice” Věre Chytilove.
Prognana si na pusti otok zbog neopisivog zločina, ali dozvoljeno ti je ponijeti jedan DVD (ili box set), jedan album i jednu knjigu. Da, na pustom otoku ima struje i utičnice. Što ćeš ponijeti i zašto?
Pretpostavljam da bih uzela nešto od Roberta Bolaña jer sam odlučila ovog ljeta (konačno) pročitati barem ove romane koji su dosada prevedeni. Za slušanje bih ponijela neki raniji Prurient za hladniji dio godine i možda novi Dalhous za ljetno čilanje. Svakako box set s filmografijom Takeshija Kitana i ”Jeanne Dielman” da ga konačno pogledam.
Apsolutni hit ljeta po mom izboru 🙂
