Kao što smo i najavili, u sklopu ljetne sheme Voxfeminae.net-a predstavit ćemo vam uži redakcijski tim portala. Danas donosimo intervju s Gabrijelom Ivanov, glavnom urednicom portala i suosnivačicom K-Zone. Što je ispunjava i održava entuzijazam u poslu kojim se bavi, što bi željela raditi u budućnosti i kako bi izgledao jedan Vogue pod njenom uredničkom palicom, pročitajte u nastavku!
U K-zoni radiš već dugi niz godina a dobar si dio tog perioda glavna urednica portala Voxfeminae.net. Na koje si trenutke u svom dosadašnjem uredničkom mandatu najponosnija?
2010. je bila izvrsna jer se u tom periodu uz Asju Bakić, Leu Kralj Jager, Jelenu Graovac te ostalu tadašnju ekipu pridružila i Antonela Marušić. Imali smo super zalet, ali nekako na kraju nismo bile kompaktne u izvedbi. A na tim koji danas čini portal, što redakcijski što vanjsko-suradnički, a poglavito volonterski, sam uistinu najponosnija. Vidim napokon dobru strukturu cijelog medija, mogućnost rasta, a time i mjesta za nove suradnice i suradnike.
Voxfeminae.net već niz godina okuplja zainteresirane volonterke i volontere kako bi pisali o rodnoravnopravnim i srodnim temama. Što mladi mogu naučiti iz volonterskog angažmana na portalu, i zašto sličnih programa u hrvatskim medijima (poput na zapadu učestalog internshipa) nema više?
Pretpostavljam da jednostavno nemamo, kao zemlja, kulturu strukturiranja te uvođenja novih ljudi i dijeljenja znanja. Čini mi se da kod nas svi sektori djeluju prehektično, a mediji su u konstantnoj krizi. Tako da jednostavno nemaju vremena baviti se jačanjem svojih resursa. To je taj začarani krug u kojem se mlade priječi da dobiju konkretna znanja i steknu samopouzdanje. Ja vidim po našim volonterkama koliko im dugo treba da se opuste, oslobode, preuzmu inicijativu oko izbora tema, a sve odreda su pametne, mlade žene. Treba imati i pedagoškog strpljenja u radu s mladima, a to je mislim u današnjim poslovnim shemama vještina koja izumire.
Da u nekoj hipotetskoj alternativnoj stvarnosti, sa svojim znanjem i iskustvom, postaneš urednica Voguea, koje bi vrijednosti i kako promicala? Je li rodni angažman izvediv u medijima čija glavna čitalačka publika čeka na red u frizerskom salonu?
Ha-ha. Pa našla bi sigurno neke intervencije i za Vogue, a i za recimo Gloriju. Mislim da bi se u svakom slučaju oboružala dobrim suradničkim timom. Već sad mi pada super ekipa na pamet, pogotovo za Vougue. Mislim da se svugdje može puno napraviti kad ekipa koja vodi stvari to stvarno želi i kad se ima déjà, strategija i plan rada, kako u Saboru, pa tako i u čitaonicama frizerskih salona. Kada bih se nekim čudom našla na tom mjestu, ne bi išla mijenjati cijelu koncepciju časopisa. Vjerojatno bih za početak ostavila sve rubrike, no inzistirala bih na malo drugačijim uglovima za priče i fotografije koje bi se unutra našle. Mislim da je posao svakog medija informirati i širiti vidike, tako da bih išla u tom smjeru. Recept je jednostavan i u biti primjenjiv na sve: dodati malo zdravog razuma, a oduzeti patetiku i isfuravanja.
Gabrijelina prekrasna psica Sara, inače ponosna maskota Voxa 🙂
Što tebi osobno održava entuzijazam za društveno korisnim radom? Umjesto da te pitam što si željela biti kao mala, me zanima što bi željela raditi za desetljeće-dva?
Kad sam bila mala, nisam nikad znala što želim biti, jer su mi sva zanimanja bila nezanimljiva. Zato sam, pretpostavljam, i stvorila mjesto koje želim i samozaposlila se ovdje gdje sam sad. Imam planove za sljedeće tri godine koje treba ostvariti unutar ovog mjesta: radi se o nadopunjujućem zaokretu u Vox Feminae platformi, a (do) onda želim okrenuti ploču. A za 10-20 godina, nadam se da ću umjesto medija i festivala biti bar donekle zaslužna i za konkretniju pomoć, barem u vidu omogućavanja zapošljavanja krasnim ljudima, poput onih sa kojima danas surađujem na projektima K-zone. Mislim da trenutno živimo u svijetu u kojem nema težeg i vrijednijeg zadatka nego unutar obrta, firme ili organizacije stvoriti ugodnu i produktivnu radnu okolinu i adekvatno platiti zaposlenike/ce.
Entuzijazam mi je trenutno na zalihama zbog iscrpljenosti i jako se veselim godišnjem. No u globalu i na duže staze vidim napredak koji se ipak odvija u Hrvatskoj što se tiče rodne ravnopravnosti, vidim da postoji jedna nova generacija koja je drčna, luda i pametna i ne da se zajebavati patrijarhalnim normama. Ono što mi daje entuzijazam i što me najviše drži jest ideja da je moja misija otvoriti im taj prostor u kojem će se oni moći što bolje ostvariti i napraviti još puno veće i brže promjene. Jer, koliko vidim, da živim još i 50 godina, što sumnjam da će se dogoditi, moja generacija taj posao neće ni približno završiti. Ali možemo dobro okopati teren i bar malo prorijediti korov u koji smo zarasli.
Kako planiraš provesti godišnji odmor: Koje knjige, filmove ili druge medijske sadržaje želiš nadoknaditi ovo ljeto? Bi li ikada skočila padobranom ili bungee jump, briješ li na adrenalin?
Adrenalin je naravno super stvar, ali zanimljivo je da kod mene nije toliko prisutan u tom nekom sportskom smislu, već me jako pere kad recimo igram poker s frendovima/icama. Što se tiče godišnjeg, bit će to eklektična literatura. Prošlo ljeto oduševila me “Čovjek i njegovi simboli” Carla Gustava Junga a ovo ljeto nastavljam s Jodrowskym i njegove dvije knjige o psihomagiji i arhetipovima. Naručila sam si i “Capital” od Thomasa Pikettyja sve u želji ne bi li se što bolje oboružala shvaćanjima za sezonu 2014/2015. Jer, budimo realni, nova nam godina počinje od 1.9.
I za kraj, jedna pjesmica s Gabrijeline ljetne plejliste 😉