Objavljeno

Marino Čajdo: Na aktivističke seminare prestao sam odlaziti kada me jedan polaznik nazvao „queer radikalom“

izrada promo materijala uoči turneje benda Žen; foto Silvija Turković)

Kako se zainteresirao za feminizam, zašto mu identitet aktivista nikad nije legao te što je i zašto je nastao Flamingo – upoznajte Marina Čajda!

Aktivizmom si se bavio i prije no što si počeo pisati za Vox. Što si točno radio i kako je došlo do suradnje baš s Voxom?

Ajme. Nikada mi nije u potpunosti legao identitet aktivista, niti mi je nešto pretjerano pasalo da me drugi tako nazivaju ili potpisuju. Radilo se, i zapravo radi još uvijek, o jednostavnoj potrebi da se angažiram oko pitanja koja su me društveno-politički zanimala ili imala neposredan utjecaj na mene i moju budućnost. Nekoliko sam godina bio dio Organizacijskog odbora Zagreb Pridea, potom radio u udruzi Domino na portalu Queer.hr a sada eto već gotovo godinu dana bivam ponosnim članom Voxfeminae.net tima i volontiram u udrugama ZbeLeTron i Flamingo. Svako od tih i mnogih drugih nenabrojanih iskustava i suradnji neizmjerno cijenim zbog stečenog znanja i super ljudi s kojima sam radio.

Moglo bi se reći da sam chaotic neutral po naravi pa sam se instinktivno okretao inicijativama i aktivnostima za koje sam vidio da mogu dati najviše. Tako je bilo i s Voxfeminae.net portalom: poslao sam mejl glavnoj urednici i ona me poslala na testni zadatak. Moram priznati da sam imao proces privikavanja na redakcijske sastanke s novim timom; raspravljalo se o drugačijim temama i pojavama, a i sam sam se tražio unutar novinarskog posla, među temama o kojima želim pisati i najvažnije – nastojao sam ih uklopiti u strukturu portala. Voxfeminae festival inače je među prvim festivalima nezavisne scene kojima sam nazočio u životu, još u Mediki 2009., i otada mi je jako blizak srcu.

Fotka dolje lijevo by Darko Vaupotić

Nedavno je na Voxu objavljena serija tvojih tekstova koji su se bavili tabuima sudjelovanja muškaraca u pitanjima od važnosti za rodnu ravnopravnost. Kako si se ti počeo baviti feminizmom i jesi li u konačnici zadovoljan rezultatima svog istraživanja?

Mnogo se o tome moglo pročitati u finalnom tekstu temata. Taj projekt je zapravo bio onaj za kojeg se uredništvo složilo da će biti najinteresantniji našoj čitalačkoj publici od svih koje sam predložio. Ujedno je i meni poslužio kao odlična edukacija: ne sjećam se kada sam zadnji put pročitao toliko stručnih radova na temu feminizma i uključivanja muškaraca.

Čini mi se, zaključujući iz onoga što su mi rekle i organizacije civilnog društva i intervjuirane osobe, kako postoji interes za uključivanjem, no da sa strane NGO sektora nema konkretne strategije da ih se uključi, a oni koji žele ne vide tako jasno perspektivu u tome da to samostalno učine. Jako me veselilo stoga predstaviti i tri muškarca čiji je rad posredno i neposredno vezan za rodnu ravnopravnost, kao pozitivne primjere.

Jedan si od osnivača udruge ”Flamingo”. Možeš li nam reći o čemu je zapravo riječ?

Tehnički još nismo udruga, ali radimo na administrativnim gadarijama koje ne stignemo realizirati zbog priprema prvog DRAGram festivala koji je kao projekt udruge ZbeLeTron dobio simboličnu novčanu potporu.

Flamingo je rezultat težnje da se u Zagrebu, a nadamo se uz pojačanje kapaciteta i šire, konačno krenu događati kul stvari za queer publiku a da to ne budu nedovoljno artikulirane ili vidljive izvedbene umjetnosti te identični party programi i klubovi u kojima se u svima pušta žanrovski drugačija ali ipak komercijalna glazba i – pa zapravo ništa drugo. Prava šteta da ovoliko aktivistički angažirana zajednica do sada nije iznjedrila tim koji bi se bavio kulturom i lifestyleom zajednice, mladima koji unutar nje žele stvarati i djelovati, a nemaju prostor za svoj izričaj.

Sve je to naravno prisutno kroz rad nekih drugih inicijativa (poput Žive muzike koji su doveli Trust ili queerANarchivea koji je nedavno proveo dokumentaciju štajgi u Zagrebu) ali i dalje često suptilno i sramežljivo. S druge strane, veće LGBT organizacije kulturne sadržaje u programima rade pomalo površno i repetitivno.

Brujimo mnoge ideje u glavama za narednu godinu, te smo otvoreni za suradnju sa svima koji žele na kakav način volontirati s nama ili prezentirati radove i projekte. Mogao bih o tome reći još mnogo, ali sugeriram da se napravi veći intervju sa mnom i Ivanom Pavlićem. 😀 U međuvremenu pratite Facebook, gdje osim naših aktivnosti, shareamo sve vijesti i prizore iz svijeta koje sigurno nećete vidjeti na domaćim LGBT portalima. Za zgodne frajere samo followajte Tumblr. 😀

Sudjelovao si na različitim queer i feminističkim seminarima/školama. Ispričaj nam neka svoja iskustva!

Svakako je jedna od prednosti volontiranja u NGO sektoru mogućnost pohađanja različitih radionica i seminara koje organiziraju domaće i inozemne srodne organizacije. Takva su događanja odlično mjesto za upoznati mladu ekipu koja volontira iz čitave Europe, povezati se pa usput i nešto naučiti. Nakon nekog vremena sam zaključio, da se nadovežem na prvo pitanje, kako me taj pravno-zagovarački aktivizam praktično ne interesira te da se želim ostvariti kroz projekte drugačije naravi. Preporučio bih svima da volontiraju, da se uključe, uče, putuju… sumnjam da bih kasnije u životu imao vremena za to. Prestao sam odlaziti na slične susrete kada me jedan polaznik nazvao „queer radikalom“.

Čuli smo da si u slobodno vrijeme gamer. Imaš li neke friške preporuke?

Da, i obožavam s Vidom ćaskati o igrama i industriji. Moglo bi se reći da sam apprentice geek, pratim mnogo siteova koji se bave gamingom, stripovima, SF-om i slično… a konzumiram ono što mi dođe u ruke ili bude na akciji na e-Bayu. Friške preporuke nemam, nažalost ne zarađujem još uvijek toliko da si kupujem nove naslove; ali za nedavni rođendan sam dobio Assassin’s Creed IV: Black Flag i gusarenje po Karibima mi je zbog neodlaska na more sjelo kao naručeno.

Svakako bih volio igrati više indie igara. Gejmerima i gejmericama nemam nešto posebno preporučiti, onima koji to nisu rekao bih da odigraju (sa pripadajućim nastavcima) Baldur’s Gate, BioShock, Fallout, Mass Effect, … Te stvari su ipak već dio pop kulture.

Fotka gore desno: performans Pocha Nostre by Darko Vaupotić

Koje ćeš knjige/albume/filmove/stripove (što god) ponijeti na ljetovanje?

Moje ljetovanje je već gotovo, bio sam u Mađarskoj na festivalu S.U.N. i od svega baš kulturu i nisam konzumirao tih tjedan dana. U ruksak sam si bio stavio zadnji dio Millenium trilogije Stiega Larssona. Uvijek kasnim sa popularnim sadržajima a za Larssona se poklopilo da sam prošla dva ljeta pročitao prve nastavke pa sam ga poželio završiti konačno. Dovoljno već patim čekajući da Fincher odluči već jednom nastaviti s ekranizacijama.

Svakako namjeravam pročitati Killing Joke koji mi je konačno došao u posjed (još jedan rođendanski poklon, sada tek kužim da mi prijatelji uvijek pogode) i štogod mi već padne u ruke. Od filmova koji me strpljivo čekaju na eksternom veselim se pogledat Sorcerer, The Andromeda Strain, The LEGO Movie ali i 300: Rise of an Empire. Jer zašto ne? 😀 Želim i poslušati novi album Adore Delano, Till Death Do Us Party. Lagano i ljetno.

I za kraj, Alaska Thunderfuck 🙂


Povezano