Kako su Alanis Morissete i Mjesečeva ratnica utjecale na njeno bavljenje feminizmom, zašto bi poljubila Laverne Cox i kako joj je bilo sudjelovati u Milijunašu – upoznajte našu Vidu Starčević!
Kako Vida vidi sebe?
Svako jutro u ogledalu! Srećom, to još uvijek nije uzrokovalo pretjeranu egzistencijalnu krizu, iako sve više sumnjam da je to zato što se uvijek gledam u polusvjesnom stanju. Trenutno sam freelance piskaralo i internet zgubidanka. Nekoć sam mogla biti akademik ili knjižničarka, a u budućnosti možda postanem nešto sasvim deseto. Što god bila, jedino se nadam da ću uvijek biti zadovoljna osobom u ogledalu, bez obzira na stanje svijesti.
Kakvi valovi su te nanijeli na obale Voxa?
Sasvim slučajno počela sam raditi u jednim zagrebačkim dnevnim novinama krajem 2012., da bi onda te dnevne novine (ne)slavno propale početkom 2013. Za krah sam čula dok sam na vrištinama u Yorkshireu pokušavala uloviti Wi-Fi signal da pročitam e-mail, tako da sam sigurna da novine nisu kolabirale mojom krivnjom. Nakon kratkog razdoblja nezaposlenosti i čemera, prijavila sam se za volontiranje na Voxu, što je očito svima bilo toliko super iskustvo da su me uzeli za stalno. I evo me! U redakciji se uglavnom razgovaram s psima i tu i tamo skuham kavu. Više tamo nego tu.
U kojem trenutku života ti je feminizam postao bitan?
Nesvjesno me feminizmu približila Alanis Morissette još u srednjoj, i Sailor Moon još ranije, ali za ozbiljno sam se feminizmom počela baviti na faksu. Više sam knjiški crvić nego aktivistica, tako da se to uglavnom odrazilo na moje akademske interese. Put od srednjoškolske mini feministice do onoga što sam danas bio je kompliciran i zapetljan, ali drago mi je da sam ga prošla i da sam danas tu gdje jesam.
Daleko od toga da mi feminizam danas besprijekorno polazi za rukom. Apsolutno svaki dan preispitujem vlastite stavove i obrasce ponašanja i analiziram kako moji postupci i postupci drugih loše utječu na žene, i trudim se to promijeniti, počevši od sebe. Riješila sam se dosta toksičnih stavova o sebi i o drugim ženama, dosta predrasuda o rodu i rodnoj performativnosti, ali i dalje radim na tome.
U kakvim temama se najviše nalaziš?
U kakvim temama se najviše nalaziš? Iako sam magistrirala, u meni još uvijek čuči studentica književnosti koja najviše voli analizirati fikciju iz feminističke perspektive. Možeš me maknuti s faksa i dati mi diplomu, ali ta profesionalna deformacija zbog koje imam potrebu kritički razmišljati i o najmanjoj sitnici zauvijek će ostati. Uživam u promatranju ženskih likova i proučavanju kako se one (ne) uklapaju u priču i u svijet oko sebe. Osim ‘standardnih’ stvari kao što su knjige i filmovi, već dugo me zanima percepcija žena i ženskih likova u video igrama i gamingu, jer sam gamerica od malih nogu.
Trudim se ne ograničavati samo na fikciju, tako da me interesira i položaj žena, i ponajviše mladih djevojaka, u društvu, njihov odnos prema samima sebi, ali i odnos drugih prema njima.
Sad kad razmislim, sve teme kojima se bavim imaju jedno zajedničko – pronalaženje i rješavanje mizoginih i patrijarhalnih vjerovanja i ponašanja, i promoviranje žena i osoba drugih rodnih opredijeljenja. Ne vjerujem da će mizoginija i patrijarhat magično nestati zbog nekog mojeg teksta o stand-up komediji ili o Taylor Swift i Sansi Stark, ali nadam se da se bar ponekad zalomi da netko tko čita moja piskaranja počne svijet zamišljati malo kompleksnije.
Što radiš u onim trenucima dana kad si gotova s dosadnim obvezama za odrasle?
Tipkam se na internetu s prijateljima diljem globusa, pokušavam preživjeti u video igrama, sprijateljujem se s uličnim mačkama, planiram buduća putovanja prijateljima diljem globusa, plačem na serije, plačem na filmove, plačem na glazbu, plačem na knjige, i pokušavam suspregnuti smijeh u javnom prijevozu jer najčešće slušam super podcastove.
Podijeli s našim čitateljstvom neku kul/zanimljivu/neobičnu anegdotu.
Nemam apsolutno ništa za podijeliti što je a) legalno, b) primjereno da mi roditelji pročitaju, ili c) dovoljno impresivno. Stvari se prisjećam u formi kolaža radije nego u formi anegdota. Na primjer – vožnja kroz zalazak sunca na jorkširskim vrištinama i slušanje prijatelja koji priča o kralju Arthuru koji spava ispod baš onog brda tamo, skrivanje u haustor dok kraj mene po najvećoj kiši prolazi policajac na konju, a uzbrdo je rodna kuća sestara Brontë, zatim kada smo jednom slučajno nabasali na World Naked Bike Ride i morali pet minuta stajati na semaforu dok su ispred nas prolazili golaći na biciklima, onda kada sam sjedila u avionu ispred braće Mamić, kada smo imali piknik na Clapham Commonu koji se sastojao samo od voća, Spritea i alkohola, i tako dalje, i tako dalje.
Uredničkom je kolegiju iz tajnih izvora poznato da si sudjelovala u kvizu Milijunaš. Bi li danas na isti način potrošila dobitak i popravljaju li Tariku u pauzi frizuru?
Jao. Sudjelovala sam na “Milijunašu” i to u zadnjoj emitiranoj epizodi ikad, omanje se osramotila na državnoj televiziji i osvojila pristojan iznosić koji je bio dovoljan da mi pokrije magistarski studij u Engleskoj i još malo (relativno) lagodnog života nakon diplome. Apsolutno bih jednako potrošila dobitak, ne žalim niti za jednom lipom. Tarik nema baš dovoljno kose da se to može nazivati “frizurom”.
Što pjevaš pod tušem?
Inače najčešće pjevam Nicki Minaj, Doomtree ili Kanyea. Odnedavno pjevam samo jednu stvar, Anthem for the Already Defeated od kanadskog benda Rock Plaza Central, jer je lako pamtljiva i kratko traje. Zadnji put kada sam je pjevala, doduše, moja mačka – koja inače jako voli vodu – popela se na kadu i flisnula me šapom po ruci dok nisam zašutila. Tako da u zadnje vrijeme tiše pjevam.
Koje knjige su te najviše promijenile?
Zagorkina Grička vještica, Bulgakovljevi Majstor i Margarita, Hellerova Kvaka 22. Zatim John umire na kraju Davida Wonga, Adamsov Vodič kroz galaksiju za autostopere, Frankenstein Mary Shelley. Na kraju, sav Tolkien i sve od Terryja Pratchetta, te fantastična new weird metafikcija City of Saints and Madmen Jeffa VanderMeera. Svaki put kad pogledam na policu s knjigama, primijetim bolan nedostatak ženskih pisaca, ali radim na tome.
Da možeš poljubiti bilo koju osobu na svijetu, tko bi to bio i zašto?
Chris Evans, jer sam površna, a on je prekrasan i šarmantan. Laverne Cox, jer je nevjerojatna, inspirativna, i osoba kojoj se nevjerojatno divim. I John Darnielle iz Mountain Goatsa, jer mi njegova glazba jako puno znači. Johna samo u čelo, doduše – ipak je oženjen čovjek.
Najdraža pjesma? Najdraža pjesma, sigurno. Izašla je pri kraju srednje škole, i ona i bend su mi i danas jednako dragi kao i tada. Još uvijek sanjam o kaputu i ulicama Glasgowa iz video spota. Jednog dana!
