U ovotjednom Mix Feminaeu donosimo listu nekoliko recentnih naslova, čiji su autori i autorice (mahom i sami pripadnice LGBTIQ populacije), seksualne identitete i prakse obradili i predstavili kroz medij koji, baš poput filmske ili glazbene industrije, još podosta treba naučiti kada je u pitanju inkluzivnost i ravnopravnost.
Gaming industrija među popularnim i visokobudžetnim naslovima rijetko, ako ikad, obrađuje spektre queer identiteta i praksi. Online platforme poput Steama i Desure donekle su omogućile nezavisnim programerima sastavljenih od manjih timova da na tržište plasiraju naslove koji svojom vizualnom izvedbom ne pariraju onima velikim izdavača; ali pričom i motivacijom iza produkcije često obuhvaćaju teme kojih se prvospomenuti, što iz straha reakcije ciljane publike a što iz same činjenice da se takav sadržaj ne uklapa u njihovu kreativnu viziju konačnog produkta, ne usuđuju.
Porastu queer gaming sadržaja svakako je posljednje vrijeme pomogla i dostupnost mnogih alata za izradu igara te sama sloboda interneta koja eventualnu distribuciju ne mora staviti u ruke izdavača i njegove uredničke politike.
Cosmic Endeerment
Cosmic Endeerment opisuje se kao “beskonačni vrtlarski simulator” u kojemu je jedini element igrivosti sama pozornost osobe koja igru igra. Igrači vode simpatičnog jelena kroz kozmički prostor na kojem neprestano niču novi vrtovi koji zahtijevaju brigu. Šetnjom jelena (vjerujem da ne trebam posebno obrazlagati oduševljenje odabirom životinje) kroz vrtove oni bujaju, a na njih dolazi novi jelen kojemu se svako toliko treba vratiti. I tako unedogled. Jesse Lee, dizajner projekta, u razgovoru za portal Polygon izjavio je kako je u prenesenom značenju igra posvećena poliamoriji, praksi romantičnih odnosa s više partnera, što je tema koja se rijetko vidi u modernim video-igrama. Kako bi poliamoriju distancirao od promiskuiteta, scenarij igre postavio je u koncept koji će biti razumljiv i pristupačan: pa se tako poliamorija i ljubav općenito tretiraju kao nepresušan izvor emocija, nešto što nije naučeno ili dano, već što zahtjeva pozornost te aktivnu uključenost i pažnju kako bi ti odnosi prosperirali. Trial verzija dostupna je ovdje.
Cheek 2 Cheek
Druga interesantna igra predstavljena na istom eventu, Cheek 2 Cheek, inkluzivni je odgovor na brojne dating simulatore, a njena se neočekivana vizualna reprezentacija obraća lošim praksama unutar žanra. Kako ističe autor Dream Sequence, mnogi dejting simulatori imaju isključive i uske definicije ljepote za protagoniste muškog i ženskog spola. Stoga, Cheek 2 Cheek nikada tijekom interakcije ne prikazuje njihova lica već umjesto njih – guze – mladih, starih, korpulentnih, mršavih likova. K tome, sam glavni lik (ili likica) napisan je tako da ne definira svoj rod, kako bi igrači sami sebe mogli rodno definirati bez da igra to određuje za njih. Prvo poglavlje ove narativne igre, u kojem glavni lik stiže u mali obalni gradić kako bi radio u lokalnoj trgovini surferske opreme, dostupan je na ovom linku.
Coming Out On Top
Coming Out On Top nešto je manje inkluzivna verzija narativnog dating simulatora u odnosu na Cheek 2 Cheek, međutim vizualno i pričom znatno ispoliranija od gore navedenih naslova. Igra prati gej studenta koji na kampusu upoznaje čitavu plejadu gej i biseksualnih muškaraca koji pripadaju različitim pod-skupinama unutar LGBTIQ spektra (od bearova do posh-pedera) te zapravo interakcijom s njima upoznaje njihove lifestyle i seksualne prakse te se određuje za vlastite. Iako igra nije bez mana (o čemu više možete pročitati u recenziji na portalu GayGamer), Coming Out On Top pred igrača stavlja niz izbora unutar interakcije s drugim likovima, od kojih nijedan nije ispravan ili pogrešan. Istovremeno, igra pokazuje na koji način različite gej osobnosti reagiraju u određenim situacijama: od pokušaja barenja profesora na fakultetu, skidanja majice u noćnom klubu ili u konačnici razgovoru o seksualnim pomagalima. Besplatna demo verzija dostupna je na službenom siteu igre.
Hurt Me Plenty
Osobno mi je s ove liste najdojmljivija bila Hurt Me Plenty. Radi se o izrazito kratkoj igri koja je u svojih tri minute trajanja ostavila veći impact nego sve navedene. Naime, iako iza svake od gore navedenih stoji razumno objašnjenje programera o motivaciji i kontekstu van izvedbe u prenesenom značenju, Hurt Me Plenty na poprilično osoban način na igračima tumači i testira temu konsenzusa unutar BDSM zajednice i prakticiranja spankinga. Autor Robert Yang izjavio je kako je motivacija bila napraviti igru koja se bavi intimnim odnosima između dvoje partnera koji pristaju na spanking, pri čemu će igrači imati potpunu kontrolu nad odnosom koji se odvija na ekranu, i naučiti više o konsenzualnoj boli unutar istih. Igra je dostupna na ovom linku.